Veterinarski fakultet

Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju

IZVJEŠĆE

podneseno

Regional Activity Centre for Specially Protected Areas

(United Nations Environment Programme -
- Mediterranean Action Plan), Tunis

i

Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

kao sudionicima u

Provedbi plana zaštite kitova u Sredozemlju

Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju

Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb

Financirali:

RAC/SPA (UNEP/MAP), Tunis, Tunisia

Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša Republike Hrvatske, Zagreb

Ministarstvo razvitka i obnove Republike Hrvatske, Zagreb

uz sudjelovanje

Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, Zagreb

Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

Zagreb, prosinca 1998.

SADRŽAJ

Prvi opisi morskih sisavaca u hrvatskom dijelu Jadranskog mora potječu još iz 16. stoljeća. Prvo smominjanje sredozemne medvjedice na hrvatskom jeziku bilo je u pjesmi Mavre Vetranovića Čavčića, 1482.-1576., (Vetranović Čavčić, 1871.), koji je opisao sredozemnu medvjedicu na otočiću Sveti Andrija (Sl. 1), pokraj Dubrovnika, a dupina u riječniku Fausta Vrančića (1595). Ipak, prvi znanstveni opisi kitova odnosno dupina u Hrvatskoj potječu s kraja 19. stoljeća (Kolombatović, 1885; Brusina, 1889). Ove vrste kitova su nađene i opisane u hrvatskim teritorijalnim vodama: obični dupin - Delphinus delphis Linnaeus, 1758; dobri dupin - Tursiops truncatus (Montagu, 1821); glavati dupin - Grampus griseus (Cuvier, 1812); obalni dupin - Phocoena phocoena (Linnaeus, 1758); sjeverna kljunasta ulješura - Hyperoodon ampullatus (Forster, 1770); bjelogrli dupin - Globicephala melas (Traill, 1809); crni dupin - Pseudorca crassidens (Owen, 1846); glavata ulješura - Physeter catodon Linnaeus, 1758; veliki sjeverni kit - Balaenoptera physalus (Linnaeus, 1758); patuljasti kit - Balaenoptera acutorostrata Lacépède, 1804; crni ledni kit - Eubalaena glacialis (Müller, 1776) (Hirtz, 1922, 1937, 1940; Fink, 1937; Riedel, 1963; Nishiwaki, 1972; Garms i Borm, 1981; Gomerčić i Huber, 1989; Notarbartolo di Sciara i Bearzi, 1992; Gomercic i sur., 1998) i u listopadu godine 1991. plavobijeli dupin - Stenella coeruleoalba (Meyen, 1833) (Gomerčić i sur., 1994a). Krupnozubi dupin - Ziphius cavirostris Cuvier 1823 - je također nađen u Jadranskom moru, ali samo u talijanskim vodama (Notarbartolo di Sciara i sur., 1994). Osim spomenutih opisa, također su u hrvatskim vodama Jadrana viđeni između 1972. i 1992. godine glavata ulješura, bjelogrli dupin, obični i dobri dupin, te na vanjskoj granici tih voda i plavobijeli dupin (Beaubrun, 1995). Među svim ovim vrstama samo su obični i dobri dupini bili pravi stalni stanovnici Jadrana (Gomercic i sur., 1998). Prije Drugog svjetskog rata brojčano je prevladavao obični dupin dok danas ovdje živi samo dobri dupin (Sl. 2, 3, 4, 5), a sve ostale navedene vrste samo povremeno zalutaju u Jadransko more (Gomerčić i Huber, 1989; Bearzi i Notarbartolo di Sciara, 1995; Gomerčić i sur., 1998; Bearzi i sur., 1998).

Sve su vrste kitova u Hrvatskoj zaštićene na osnovi zakona od 17. svibnja 1995.

Brojnost populacije dobrog dupina u Jadranskom moru je nepoznata. U stvari, ne postoje podaci o stvarnom broju, gustoći i sezonskoj raspostranjenosti ove jedine vrste dupina nastanjenih u hrvatskom dijelu Jadrana (Beaubrun, 1995). Jedini brojčani podaci o dobrim dupinima u ovom dijelu Jadrana odnose se na 106 pojedinačno prepoznatih dupina metodom foto-identifikacije između 1990.-1994. godine u Kvarneriću u sjevernom dijelu hrvatskog dijela Jadrana (Bearzi i Notarbartolo di Sciara, 1995). Osim toga, postoje podaci o 1 do 4 nađena mrtva dupina svake godine u vremenu od 1990. do 1997. godine (Gomerčić i sur., 1998). Također u godini 1993. je vrlo grubo procjenjeno, bez korištenih posebnih istraživačkih metoda, da u hrvatskom dijelu Jadrana živi 150-300 jedinki dobrog dupina (Gomerčić i sur., 1994).

Sl. 1. Otočić Sveti Andrija na kojem je u XV./XVI. stoljeću prvi puta na hrvatskom jeziku opisana sredozemna medvedica. U pozadini se vidi grad Dubrovnik.

Sl. 2. Dva dobra dupina u skoku u vodama Kvarnerića,
sjeverni Jadran. (Foto: G. Bearzi)

Sl. 3. Samotni dobri dupin u Bakarskoj luci, 1995. (Foto: A. Gomerčić)

Sl. 4. Dobri dupin u blizini otoka Hvara, 1988. (Foto: Đ. Huber)

Sl. 5. Mladunče dobrog dupina, dužine tijela 163 cm, koji se nesretnim slučajem utopilo zapetljavši se u ribarsku mrežu u mjesecu ruju 1994. pokraj Lastova. Istraživanje u
laboratoriju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. (Foto: T. Gomerčić)

Glavni cilj istraživanja bio je procjeniti, po prvi puta na osnovi prebrojavanja, brojnost populacije (ukupnog broja) dobrih dupina u zimsko doba u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Uz to, istraživali smo veličinu i sastav dupinskih jata, te broj mladunčadi i njihovu prostornu rasprostranjenost u mjesecu prosincu. Također cilj je bio i zabilježiti prisutnost bilo koje druge vrste dupina ili ostalih vrsta morskih sisavaca.

Svi istraživači su bili s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dok su svi piloti bili članovi aerokluba "Krila Kvarnera" iz Rijeke. U svakom od četri korištena zrakoplova bio je barem po jedan izvježbani istraživač, kao i vješt pilot s iskustvom u pregledavanju morske površine i otoka. Istraživači su bili: prof. dr. Hrvoje Gomerčić, prof. dr. Đuro Huber, doc. dr. Damir Mihelić, dipl. vet. Hrvoje Lucić, apsolvent veterine Tomislav Gomerčić i apsolventica veterine Martina Đuras. Zrakoplovima su pilotirali: Andrej Bagar, Anton Mičetić, Zoran Premuš, i Josip Žeželić (Sl. 6, 7).

Sl. 6. Dio istraživača i pilota u zračnoj luci Grobnik u jutro 27. prosinca 1998. neposredno prije polijetanja. Od desna prema lijevo: student veterine Tomislav Gomerčić, studentica veterine Martina Đuras, doc. dr. Damir Mihelić, pilot Andrej Bagar, pilot Zoran Premuš, prof. dr. Đuro Huber i prof. dr. Hrvoje Gomerčić.

Sl. 7. Dio istraživača i pilota u restoranu zračne luke Grobnik na večer poslije slijetanja. Od desna prem lijevo: prof. dr. Hrvoje Gomerčić, pilot Anton Mičetić, student veterine Tomislav Gomerčić, asistent Hrvoje Lucić, doc. dr. Damir Mihelić, pilot Zoran Premuš, s leđa piloti Josip Žeželić i Andrej Bagar.

Pokusni let je izvršen zbog treninga istraživača i zbog potrebe iskušavanja i standardizacije korištenih metoda rada i zračnog promatranja dupina. U prethodnom istraživanju koristili smo dva jednomotorna visokokrilna zrakoplova: Cessna 172, registarske oznake 9A DDH (H. Gomerčić, Đ. Huber, H. Lucić, i pilot A. Mičetić) i Citabria CH-10, registarske oznake 9A CAF (T. Gomerčić, i pilot A. Bagar). Zrakoplovi su bili u neprestanoj međusobnoj radiovezi i u radiovezi s kontrolom letenja u Rijeci i Puli. Zrakoplovi su bili opskrbljeni s instrumentima za satelitsku navigaciju (Global Positioning System - GPS): Garmin GPS 12 XL Personal Navigator čime je omogućeno točno određivanje položaja zrakoplova i jata dupina. Pokusni let je obavljen 13. prosinca 1998., između 12,¹⁸h i 16,⁰⁴h u sjevernom dijelu Jadranskog mora (Riječki zaljev, Kvarnerić i Kvarner). Tijekom leta meteorološke prilike su bile ove: brzina vjetra 0-7 km/h; visina valova 0-10 cm; horizontalna vidljivost 20-30 km; 3/4 oblačnosti neba; temperatura mora 14-15 ^oC; temperatura zraka 7-11 ^oC (Sl. 8). Brzina leta zrakoplova Citabria CH-10 bila je oko 150 km/h, a zrakoplova Cessna 172 oko 200 km/h. Visina leta je bila između 50 i 500 m.

Zrakoplovi su napravili tri do šest krugova iznad svake uočene skupine dupina da bi istraživačima i pilotima omogućili prebrojavanje životinja te utvrđivanje sastava jata.

U ovom istraživanju, Citabria CH-10 je pronašla tri jata dupina (P1, P2, P3). P1 i P2 su bila u Kvarneriću između otoka Raba i Cresa. Jato P3 bilo je u Kvarneru između poluotoka Istre i otoka Cresa (Sl. 9). Na osnovi promatranja istraživača i pilota u zrakoplovu Citabria CH-10, jato P1 se sastojalo od dva dupina, jato P2 od jednog dupina i jato P3 od dva dupina. Između 5 i 13 minuta kasnije, drugi zrakoplov (Cessna 172) je stigao na ista mjesta (P1, P2 i P3). Istraživači i pilot u ovom zrakoplovu uočili su dva dupina na položaju P1, ni jednog dupina na položaju P2 i šest dupina (uključujući jedno mladunče) na položaju P3.

Na osnovi rezultata prethodnog istraživanja potvrđeno je da je najpovoljnija visina leta oko 200 m za zračno promatranja dupina tijekom navedenih meteoroloških prilika i brzine leta između 150 i 200 km/h. To je u suglasju s opisima mnogih autora (Ross i sur., 1989; Cockroft i Peddemors, 1990; Yoshida i sur., 1997, 1998; Carretta i sur., 1998; Forney i Barlow, 1998; Würsig i sur., 1998). Pod navedenim meteorološkim uvjetima i visinom leta od 200 m iznad površine mora, širina vidljivog pretraženog polja (pretraženog traka, pretražene vidljive staze) iznosila je 4 km (2 km na svaku stranu zrakoplova).

Sl. 8. Faks Pomorskog meteorološkog centra Državnog hidrometeorološkog zavoda u Splitu, Hrvatska s podacima o vremenskim prilikama 13. prosinca 1998.

Sl. 9. Zemljopisna karta sjevernog dijela hrvatskog dijela Jadranskog mora (Riječki zaljev, Kvarnerić, i Kvarner) s prikazanim putanjama zrakoplova Citabria CH-10 (zelena crta) i Cessna 172 (ljubičasta crta) tijekom prethodnog istraživanja u zrakoplovnom paru 13. prosinca 1998., s označenim položajima (P1, P2, i P3) viđenih jata dupina.

Najmanji stvarni broj dupina na sva tri spomenuta mjesta bio je devet životinja (P1=2 dupina, P2=1 dupin i P3=6 dupina). Ipak, na tim mjestima prvi je zrakoplov uočio samo pet dupina (56%), dok je drugi zrakoplov uočio samo osam dupina (89%) od stvarno prisutnih najmanje devet dupina. Na osnovi toga smo zaključili, da pod navedenim meteorološkim prilikama i brzine zrakoplova od 150-200 km/h, mi smo u mogućnosti vidjeti samo oko 56-89% dupina na pregledanoj stazi leta. To znači da broj viđenih dupina svakog pojedinačnog leta mora biti povećan za 12-80% (u prosijeku 46%) da bi se dobio stvarni broj dupina na promatranoj površini staze leta. To je u suglasju sa zaključkom Carretta i sur. (1998), da je broj dupina utvrđen prebrojavanjem iz zrakoplova koji lete u paru istim područjem u prosijeku veći za 53% nego ako se dupini prebrojavaju samo jednim preletom zrakoplova.

Pregledavanje dupina zrakoplovom u hrvatskom dijelu Jadranskog mora je obavljeno 27. prosinca 1998. Taj dan sunce je izašlo u 7,²⁶ sati, a zašlo je u 16,²⁴ po lokalnom standardnom vremenu (srednjeeuropsko vrijeme = 1 sat prije srednjeg vremena po Greenwich-u). Tijekom nekoliko prethodnih dana telefaksom smo primali u 6 i 12 sati Meteorološko izvješće Pomorskog meteorološkog centra Državnog hidrometeorološkog zavoda u Splitu s vremenskom situacijom na Jadranu i prognozom za buduća 24 sata.

Istovremeno smo koristili četri jednokrilna jednomotorna visokokrilna zrakoplova (Sl. 10, 11, 12): Cessna 172, registarske oznake 9A DDH (let i zrakoplov A), Citabria CH-10, registarske oznake 9A CAF (let i zrakoplov B), Cessna 150, registarske oznake 9A DAH (let i zrakoplov C) i Cessna 150, registarske oznake 9A DAJ (let i zrakoplov D).

Svi zrakoplovi su bili opskrbljeni s instrumantima za satelitsku navigaciju (Global Positioning System - GPS): Garmin GPS 12 XL Personal Navigator s vanjskom antenom za točno određivanje položaja i vremena nadletanja jata dupina i položaja zrakoplova. Korišteni su također dalekozori, pomorske karte i 35-mm fotoaparati. Za planiranje kursa leta (staze leta) svakog od četri zrakoplova, te za obradu podataka i zemljopisnih karata s podacima o stazama letova pojedinih zrakoplova i nalazima jata dupina koristili smo osobno račumalo Pentium (Sl. 14, 15) i FUGAWI Moving Map Software for GPS Receivers, Version: 2,18 (1998), i pomorske karte 1:100,000 (DRŽAVNI HIDROGRAFSKI INSTITUT, 1996). Podaci za ovo Izvješće su izračunati uz pomoć programa Fugawi Software (1998) i na osnovi karte "Autokarta Hrvatske 1:500,000" (Birin i Štefanac, 1997). Svi položaji zrakoplova i jata dupina su bile zabilježeni pomoću GPS instrumenta u geografskim stupnjevima, minutama, sekundama i desetinkama sekundi sjeverne širine i istočne dužine. Ipak, u ovom Izvješću svi su izmjereni položaji prikazani samo geografskim stupnjevima i minutama.

Sl. 10. Korišteni zrakoplovi u zračnoj luci Grobnik, u jutro prije polijetanja. Od desna prema lijevo: Cessna 172, Cessna 150, Cessna 150 i Citabria CH-10.

Sl. 11. Zrakoplov Citabria CH-10 iznad Riječkog zaljeva s planinom Učkom u pozadini.

Sl. 12. Zrakoplov Cessna 172 iznad Riječkog zaljeva s tankerskim terminalom na otoku Krku u pozadini.

Sl. 13. Oprema korištena za satelitsko navođenje, Garmin GPS 12 XL Personal Navigator s vanjskom antenom, PC Interface Cable s Cigarette Lighter Adapter i osobno računalo Pentium.

Sl. 14. Garmin GPS 12 XL Personal Navigator i osobno računalo Pentium s prikazom karte Riječkog zaljeva u programu FUGAWI Moving Map Software.

Sl. 15. Prijenos podataka s GPS uređaja u osobno računalo u zračnoj luci Grobnik poslije leta.

Sl. 16. Rijeka, najveća hrvatska luka, pokraj zračne luke Grobnik.

Sl. 17. Slijetanje u zračnu luku Grobnik pokraj Rijeke.

Sl. 18. Slijetanje u zračnu luku Resnik pokraj Splita.

Sl. 19. Slijetanje u zračnu luku Čilipi s Dubrovnikom u pozadini.

Zrakoplov A je bio opskrbljen s fotoaparatom Canon EOS 5000 s AF Canon Zoom 80-200 mm; zrakoplov B s fotoaparatom Nikon N50 s AF Zooms 28-80 i 70-310; zrakoplov C s fotoaparatom Minolta DYNAX 500si s AF Sigma Zoom 100-300 mm, i zrakoplov D s fotoaparatom Minolta X-700 s Quantary Zoom 70-210 mm. Za fotodokumentaciju su korišteni filmovi Kodak Select Elite Chrome EB ISO 100/21^o, i 400/27^o za dijapozitive, koji su presnimljeni negativ kolor filmovima Kodak Gold GB ISO 200/24^o za izradu fotografija u boji.

Svi su istraživači i piloti brojali dupine u svakom jatu dupina, a najviši potvrđeni broj u svakom jatu je zabilježen. Oni dupini koji su bili za oko jednu trećinu manje dužine od ostalih dupina označeni su kao mladunci.

Svi su zrakoplovi poletjeli i na kraju se vratili u zračnu luku Grobnik pokraj Rijeke, ali su u međuvremenu sletjeli zbog uzimanja goriva na zračnu luku u Zadru (D), Splitu (C) i Dubrovniku (A i B). Tijekom leta zrakoplovi su bili povremeno u radio kontaktu s centrima za kontrolu leta u Rijeci, Puli, Zadru, Splitu i Dubrovniku. Svi zrakoplovi su letjeli po unaprijed predviđenim putanjama. Sve putanje pojedinih zrakoplova su određene tako da se međusobno što manje preklapaju. U zabilježene putanje pojedinih zrakoplova (u km) nisu uključena 3-6 kružna nadletanja zrakoplova iznad pojedinih jata dupina. Predviđeno je bilo u planu istraživanja da u slučaju susreta s nekom drugom vrstom morskih sisavaca osim dobrog dupina bude pozvan najbliži istraživački zrakoplov te da nakratko odustane od predviđene putanje, kako bi pomogao i sudjelovao u konzultacijama o određivanju životinjske vrste.

Uz pilota (Anton Mičetić) tri su istraživača (Hrvoje Gomerčić, Damir Mihelić, i Martina Đuras) bila u zrakoplovu A.

Uz pilota (Andrej Bagar) jedan je istraživač (Đuro Huber) bio u zrakoplovu B.

Uz pilota (Josip Žeželić) jedan je istraživač (Tomislav Gomerčić) bio u zrakoplovu C.

Uz pilota (Zoran Premuš) jedan je istraživač (Hrvoje Lucić) bio u zrakoplovu D.

Ukupna površina Republike Hrvatske je 88.198 km², uključujući 31.660 km² površine mora. Vanjska granica hrvatskih teritorijalnih voda proteže se na 12 morskih milja od hrvatskog kontinentalnog kopna, otoka ili otočića. Hrvatske teritorijalne vode nalaze se između 42^o sjeverne širine na jugu i 45^o i 34' sjeverne širine na sjeveru. Najveći dio hrvatske morske međunarodne granice je u dodiru s međunarodnim vodama Jadranskog mora, ali je na krajnjem sjeveru u dužini od 16 km u dodiru s teritorijalnim vodama Republike Slovenije i u dužini od 25 km s teritorijalnim vodama Republike Italije. U Malostonskom kanalu (Sl. 20) u okolici grada Neuma postoji u dužini od svega 12 km i međunarodna morska granica s Bosnom i Hercegovinom, te na krajnjem jugu i 27 km morske granice s Crnom Gorom. Ukupna obalna linija hrvatskog dijela Jadrana iznosi 5.790 km, od čega 4.012 km se nalazi na 1.185 otoka i otočića (ukupne površine 3.271 km²), a 1.778 km nalazi se na kontinentalnom dijelu Hrvatske. Od tog broja otoka i otočića samo su 66 trajno naseljena.

Sl. 20. Stari hrvatski grad Mali Ston blizu kraja Malostonskog kanala.

Sl. 21. Nacionalni park Brijuni (Foto: I. Bralić).

Sl. 22. Nacionalni park Kornati (Foto: Š. Strikoman).

Sl. 23. Nacionalni park Mljet s Benediktinskim samostanom iz XII. stoljeća smještenim na otočiću na Velikom jezeru.

Sl. 24. Park prirode Telašćica sa slanim jezerom Mir, 1982. (Foto: H. Gomerčić).

Sl. 25. Nacionalni park Paklenica u planini Velebit neposredno uz Jadransko more.

U hrvatskim unutarnjim vodama nalaze se tri nacionalna parka: Brijuni - 36 km² (Sl. 21); Kornati - 224 km² (Sl. 22) i Mljet - 31 km² (Sl. 23). Uz to postoji i jedan park prirode: Uvala Telašćica (Sl. 24) na Dugom otoku. Neposredno uz samo more nalazi se i park prirode i UNESCO-ov rezervat biosfere planina Velebit - 2.274 km² (Sl. 25, 35, 36), nacionalni park Paklenica - 36 km² (Sl. 25), te u blizini grada Šibenika, nacionalni park Krka - 142 km².

Svi otoci i otočići imaju uglavnom sličnu geološku građu jer su pretežno sastavljeni od vapnenačkih stijena i pećina. Iznimke su samo otok Susak (Sl. 26) koji je pretežno građen od sedimentiranog riječnog pijeska, te dva vulkanska otočića Jabuka (Sl. 27, 28) i Brusnik (Sl. 29).

Dubina Jadranskog mora postepeno se povećava od sjevera prema jugu. Najplići dio (20-30 m) hrvatskog dijela Jadrana nalazi se na krajnjem sjeveru uz zapadnu obalu poluotoka Istre i u riječkom zaljevu (50-60 m). Južnije, dubina je Jadrana nešto veća ali uglavnom ne prelazi dubinu od 100 m, osim okolo otočića Jabuka (250 m) i na krajnjem jugu gdje doseže i do 400 m. Morsko dno je pretežno pjeskovito i muljevito, iako je na pojedinim mjestima šljunkovito i pećinasto.

Temperatura vode Jadranskog mora je između 12 ^oC u veljači i 27 ^oC u mjesecu kolovozu. Glavne morske struje prolaze hrvatskim dijelom Jadrana u sjevernom smjeru iz Jonskog mora.

U Jadranskom moru živi 407 vrsta riba (Šoljan, 1965; Jardas, 1996) i osam vrsta glavonožaca (Basioli, 1978; Grubišić, 1990). Mnoge od njih mogu biti žrtve dupina i služiti im kao hrana.

U svrhu ovih istraživanja vode hrvatskog dijela Jadrana su podijeljene u obalne i otvorene vode (Sl. 30). Obalne vode imaju površinu od 15.254 km², a otvorene vode 16.406 km². Obalne vode uključuju sve hrvatske otoke i otočiće osim Jabuke - N43^o16'; E15^o27'13'' (Sl. 27, 28), Svetca - N43^o02'; E15^o45' (Sl. 45), Brusnika - N43^o00'40''; E15^o48' (Sl. 29), Sušca - N42^o46'; E16^o31', Palagruže - N42^o23'40''; E16^o16' (Sl. 46) i njihovih okolnih otočića, te otočića Galijule - N42^o22'53''; E16^o19'58'' (Sl. 47). Obalne vode odgovaraju unutarnjim hrvatskim vodama s time što je njihova granica oko 5 km prema van, od granice unutarnjih voda, od obale kontinentalnog dijela ili od vanjske obale vanjskih otoka i otočića, izuzev Jabuke, Svetca, Brusnika, Sušca, Palagruže i Galijule.

Sl. 26. Otok Susak satavljen pretežno od sedimentiranog riječnog pijeska.

Sl. 27. Vulkanski otočić Jabuka.

Sl. 28. Vulkanski otočić Jabuka.

Sl. 29. Vulkanski otok Brusnik (Foto: H. Gomerčić).

Prebrojavanje dupina iz zrakoplova u hrvatskom dijelu Jadranskog mora obavljeno je 27. prosinca 1998.

Vremenske prilike u 10 sati prije podne u hrvatskom dijelu Jadranskog mora u prosjeku su bile poluoblačno, bez vjetra na najvećem dijelu Jadrana, a u nekim dijelovima brzina vjetra je bila do 7 km/h; visina valova se kretala u rasponu od 0-10 (mjestimice do 25) cm; horizontalna vidljivost je bila 10-30 km; tlak zraka 1.026-1.028 hPa; temperatura zrak 5-10 ^oC i temperatura mora 13-14 ^oC (Sl. 31).

Zrakoplov A je uzletio u 9,⁰⁹ sati iz zračne luke Grobnik te je letio po zadanoj stazi (ljubičasta crta na Sl. 32, 33a, b, c, d, e). U 9,⁴⁵ na položaju N44^o38'28.9''; E14^o10'22.9'' zabilježio je jato dupina A1, a u 10,²⁵ jato dupina A2 (Sl. 37) na položaju N43^o57'48.5''; E14^o46'41.1''. Jato A1 se sastojalo od dva, a jato A2 od pet odraslih dobrih dupina. Ovaj zrakoplov je preletio 702,6 km prije nego se u 13,¹⁵ spustio na Zračnu luku Dubrovnik u Čilipima. Ponovno je poletio u 14,⁴⁸. Tijekom povratka u 15,⁵² na položaju N43^o54'29.7''; E15^o05'12.0'' zabilježio je jato dupina oznake A3, u 16,⁰⁵ na položaju N44^o05'56.0''; E14^o52'51.4'' jato A4, u 16,¹³ na položaju N44^o11'55.0''; E14^o43'00.9'' jato A5 i u 16,²⁹ na položaju N44^o31'07.6''; E14^o22'47.1'' jato A6. Jato A3 se sastojalo od dva odrasla dupina, A4 devet odraslih, A5 četri odrasla, a A6 tri odrasla dupina i dva mladunčeta (Sl. 30). Na povratku ovaj zrakoplov je preletio 538,5 km. U 17,⁰⁵ sletio je na zračnu luku Grobnik. Sveukupno, letio je 6,⁴⁹ h i 1.241,1 km, od toga 32,9 km iznad kopna i 1.208,2 km iznad mora.

Zrakoplov B je uzletio u 9,¹⁷ iz zračne luke Grobnik te je letio po zadanoj stazi (zelena crta na Sl. 32, 33a, b, c, d, e). U 11,⁰⁶ na položaju N43^o41'56.5''; E15^o45'47.1'' zabilježio je jato dupina B1, u 11,¹⁷ jato B2 na položaju N43^o39'29.4''; E15^o48'39.8'' i u 11,⁵¹ jato dupina B3 (Sl. 39) na položaju N43^o07'23.6''; E16^o30'47.0''. Jato dupina B1 sastojalo se od 11, a jato B3 od 6 odraslih dupina. Jato B2 sastojalo se od 4 odrasla dupina i 3 mladunčeta. Ovaj zrakoplov je preletio 571,4 km prije nego se u 12,⁵³ spustio na Zračnu luku Dubrovnik u Čilipima. Ponovno je poletio u 13,³⁸. Tijekom povratka u 13,⁵⁸ na položaju N42^o45'08.0''; E17^o43'54.3'' vidio je jato B4, u 15,¹⁸ jato B5 na položaju N43^o40'28.2''; E15^o35'25.1'', u 15,²⁰ jato B6 na položaju N43^o41'36.5''; E15^o33'55.0'', u 15,⁵¹ jato B7 na položaju N44^o16'35.3''; E14^o52'06.9'' i u 16,⁰⁴ jato dupina B8 na položaju N44^o30'58.2''; E14^o43'50.8''. Jato B4 se sastojalo od pet odraslih dupina i jednog mladunčeta, dok su se jato B5 sastojalo od četri, jato B6 od šest, jato B7 od dva i jato B8 od devet odraslih dobrih dupina (Sl. 30). Na povratku ovaj zrakoplov je preletio 486.9 km. U 16,⁴⁰ sletio je na zračnu luku Grobnik. Sveukupno, letio je 6,³⁸ h i 1.058,3 km, od toga 24,6 km iznad kopna i 1.033,7 km iznad mora.

Sl. 30. Karta obalnih (15.254 km²) i otvorenih (16.406 km²) voda hrvatskog dijela Jadranskog mora (hrvatske teritorijalne vode - 31.660 km²) s viđenim jatima dobrih dupina dana 27. prosinca 1998. Mala karta: položaj Hrvatske (crno) u Europi.

Sl. 31. Faks Pomorskog meteorološkog centra Državnog hidrometeorološkog zavoda u Splitu, Hrvatska s podacima o vremenskim prilikama 27. prosinca 1998. u 10,⁰⁰ sati.

Sl. 32. Zemljopisna karta hrvatskog dijela jadranskog mora s ucrtanim putanjama istraživačkih zrakoplova: zrakoplov A (ljubičasta crta), B (zelena crta), C (crvena crta)
i D (plava crta).

Sl. 33a. Karta sjevernog dijela hrvatskog dijela Jadranskog mora s osjenčanim pregledanim površinama mora (zrakoplovima pregledane površine) zrakoplova A u ljubičastoj boji, B u zelenoj, C u crvenoj i D u plavoj boji s ucrtanim položajima viđenih jata dobrih dupina.

Sl. 33b. Karta dijela hrvatskog dijela Jadranskog mora s osjenčanim pregledanim površinama mora (zrakoplovima pregledane površine) zrakoplova A u ljubičastoj boji, B u zelenoj, C u crvenoj i D u plavoj boji s ucrtanim položajima viđenih jata dobrih dupina.

Sl. 33c. Karta dijela hrvatskog dijela Jadranskog mora s osjenčanim pregledanim površinama mora (zrakoplovima pregledane površine) zrakoplova A u ljubičastoj boji, B u zelenoj, C u crvenoj i D u plavoj boji s ucrtanim položajima viđenih jata dobrih dupina.

Sl. 33d. Karta dijela hrvatskog dijela Jadranskog mora s osjenčanim pregledanim površinama mora (zrakoplovima pregledane površine) zrakoplova A u ljubičastoj boji, B u zelenoj i C u crvenoj boji s ucrtanim položajima viđenih jata dobrih dupina.

Sl. 33e. Karta južnog dijela hrvatskog dijela Jadranskog mora s osjenčanim pregledanim površinama mora (zrakoplovima pregledane površine) zrakoplova A u ljubičastoj boji i zrakoplova B u zelenoj boji s ucrtanim položajem viđenog jata dobrih dupina.

Sl. 34. Krčki most 27. prosinca 1998. u 9,³³ sata prije podne.

Sl. 35. Novi Maslenički most 27. prosinca 1998. u 10,⁵⁶ sati prije podne s Parkom prirode i rezervatom biosfere UNESCO-a Velebitom u pozadini. Ispred mosta se vide ruševine prijašnjeg mosta kojeg su srušile jedinice Jugoslavenske armije dana 21. studenog 1991.

Sl. 36. Paški most 27. prosinca 1998. u 11,⁰⁸ sati prije podne s Parkom prirode i rezervatom biosfere UNESCO-a Velebitom u pozadini. U okolici ovog mosta bilo je prije njegovog bombardiranja i raketiranja godine 1992. od strane Jugoslavenskog zrakoplovstva posljednje poznato stanište sredozemne medvjedice u Jadranskom moru.

Sl. 37. Neki od dupina iz jata A2.

Sl. 38. Neki od dupina iz jata B1.

Sl. 39. Neki od dupina iz jata B3.

Sl. 40. Neki od dupina iz jata C1.

Sl. 41. Dupin s položaja D1.

Zrakoplov C je uzletio u 9,²² iz zračne luke Grobnik te je letio po zadanoj stazi (crvena crta na Sl. 32, 33a, b, c, d). U 11,³⁰ na položaju N44^o13'10.3''; E15^o06'36.8'' zabilježio je jato dupina C1 (Sl. 40). Ovo jato se sastojalo od šest odraslih dupina i jednog mladunčeta. Ovaj zrakoplov je preletio 432,5 km prije nego se u 12,²⁸ spustio na Splitsku zračnu luku u Resniku pokraj Trogira. Ponovno je poletio u 13,³¹ i u 15,⁴² zabilježio je jato C2 na položaju N44^o33'36.4''; E14^o46'39.6''. Ovo jato se sastojalo od četri odrasla dupina (Sl. 30). Na povratku ovaj zrakoplov je preletio 431,9 km. U 16,³² sletio je na zračnu luku Grobnik. Sveukupno, letio je 6,⁰⁷ h i 864,4 km, od toga 21,0 km iznad kopna i 843,4 km iznad mora.

Zrakoplov D je uzletio u 9,¹⁸ iz zračne luke Grobnik te je letio po zadanoj stazi (plava crta na Sl. 32, 33a, b, c). U 10,³⁰ na položaju N45^o10'54.9''; E13^o33'37.9'' zabilježio je jato dupina D1 (Sl. 41), koje je činio samo jedan odrasli dupin. Ovaj zrakoplov je preletio 455,2 km prije nego se u 12,⁴² spustio na Zračnu luku Zadar u Zemuniku. Ponovno je poletio u 13,⁰⁷ i u 13,⁵⁷ zabilježio je jato D2 na položaju N43^o39'27.1''; E15^o37'06.3''. Ovo jato se sastojalo od šest odrasla dupina i jednog mladunčeta (Sl. 30). Na povratku ovaj zrakoplov je preletio 382,2 km. U 16,²⁰ sletio je na zračnu luku Grobnik. Sveukupno, letio je 6,³⁷ h i 837,4 km, od toga 32,3 km iznad kopna i 805,1 km iznad mora.

Zbirni prikaz viđenja svih jata dupina na dan 27. prosinca 1998. godine je prikazan u tablici 1. i na slikama 30, 32, 33a, b, c, d, e.

Sva četri zrakoplova su letjela zajedno ukupno 26 sati i 11 minuta, te su preletjeli ukupno 4.001,2 km. Od toga su 110,8 km letjeli iznad kopna, a 3.890,4 km iznad mora. Kako je pregledavana površina (širina mora pregledavana iz svakog zrakoplova) bila široka 4 km (2 km sa svake strane zrakoplova) sva četri zrakoplova zajedno su ukupno pretražili 15.561,6 km² površine hrvatskog dijela Jadrana. Međutim, kako su se pregledane površine ipak djelomično na brojnim mjestima preklapale (ljubičasto, zeleno, crveno i plavo zasjenjenje na slikama 33a, b, c, e) to je stvarna ukupna pregledana površina različitih dijelova morske površine bila samo 14.507,4 km², jer je ukupno 1.054,2 km² iste površine bilo pregledano iz više zrakoplova. Nadletanje zrakoplova iznad svakog od 18 jata dupina (3-6 krugova) u prosjeku je trajalo 3 minute i 46 sekundi (najkraće 2 minute, a najduže 14 minuta).

Tablica 1. Viđena jata dupina 27. prosinca 1998. u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, kronološki poredana (dvostruko uokvirena jata su imala brzinu gibanja oko 3,5 km/h, ali su se njihove veličine međusobno razlikovale više nego dvostruko pa smatramo da su to različita jata; osjenčana jata su vjerojatno ista jata viđena dva puta)

Premda su brojne vrste kitova - obični dupin, dobri dupin, plavobijeli dupin, glavati dupin, obalni dupin, sjeverna kljunasta ulješura, bjelogrli dupin, crni dupin, glavata ulješura, veliki sjeverni kit, patuljasti kit, crni ledni kit i krupnozubi dupin (Hirtz, 1922, 1937, 1940; Fink, 1937; Riedel, 1963; Nishiwaki, 1972; Garms i Borm, 1981; Gomerčić i Huber, 1989; Notarbartolo di Sciara i Bearzi, 1992; Gomerčić i sur., 1994a; Notarbartolo di Sciara i sur., 1994; Gomercic i sur., 1998) bile nađene i opisane u Jadranu, 27. prosinca 1998. između 9 sati u jutro i 5 sati poslije podne mi smo na 45% površine hrvatskog dijela Jadrana vidjeli samo dupine vrste dobri dupin. Tijekom navedenog vremena nismo vidjeli ni jednu drugu vrstu morskih sisavaca. To potvrđuje da je od svih vrsta sisavaca danas stalni stanovnik u Jadranskom moru samo dobri dupin (Gomerčić i Huber, 1989; Bearzi i Notarbartolo di Sciara, 1995; Bearzi i sur., 1998; Gomerčić i sur., 1998).

U istraživanju broja dupina u nekoj populaciji postoje dva pokazatelja koja upućuju da je neko jato viđeno dva puta ili da je ponovno viđeno (Carretta i sur., 1998). Prvi se odnosi na razmak između jata i brzinu kretanja jata. Dva viđena jata dupina se smatraju različitim ukoliko bi brzina kretanja jata trebala biti veća od 3,5 km/h (između 1 i 6 km/h) (Cockcroft i sur., 1992; Mate i sur., 1995) da stignu s područja prvog viđenja do područja drugog viđenja. Prosiječna brzina kretanja jata obalnih dobrih dupina u Južnoj Africi je 3.5 km/h (Cockcroft i sur., 1992). Drugi pokazatelj se odnosi na utvrđenu veličinu upitnih jata. Ako je razlika veličina dva dostatno bliska jata više nego dvostruko veća, smatra se da se radi o dva različita jata. Međutim, ako je razlika u broju jedinki tih jata (na istom mjestu ili dostatno međusobno blizu) manja od dvostruko, smatra se da se radi o istom ponovno viđenom (resighted ili recaptured po Carretta i sur., 1998) jatu dupina. Prema tim pokazateljima (pokazateljima za razlikovanje moguće ponovno viđenog istog jata) od 18 jata koja smo ukupno vidjeli - jata oznake A2 i B5 - bila su ponovno viđena (tablica 1). Zbog toga, jata dupina oznake A2 i B5 nisu uzeta u obzir u daljnjim preračunavanjima. Tako smo 27. prosinca 1998. u hrvatskom dijelu Jadranskog mora ukupno vidjeli 16 različitih jata dobrih dupina s ukupno 80 različitih odraslih dupina i 8 različitih mladunaca dobrog dupina. Carretta i sur. (1998) su utvrdili upotrebom mark-recapture analizom da broj dobrih dupina utvrđen pojedinačnim pregledavanjem iz zrakoplova mora biti povećan za 53% da bi se dobio stvaran broj dupina na pretraživanom području. To su utvrdili metodom upotrebe dva zrakoplova (tandem aerial surveys method) koja su pretraživali isto područje s malim vremenskim razmakom. To se gotovo u potpunosti poklapa s našim istraživanjem, u kojem su dva jata dupina svako viđeno po dva puta. U jatu A2 pet dupina je bilo izbrojena prilikom prvog preleta zrakoplova, a 5 sati i 40 minuta poslije, prilikom ponovnog preleta zrakoplova bilo je izbrojeno devet dupina u jatu A4 (vjerojatno isto jato kao i jato A2). Prilikom preleta jednog od zrakoplova utvrđeno je da se jato B5 sastoji of četri dupina, ali 1 sat i 21 minutu prije, prilikom preleta drugog zrakoplova utvrđeno je da se jato D2 (vjerojatno isto jato kao i jato B5) sastoji od sedam dupina. To znači da prilikom dvostrukog pregledavanja (tandem surveys) nekog jata dupina A2/A4 broj dupina je bio 80% veći nego prilikom prebrojavanja samo iz jednog zrakoplova. Slično je bilo i kod dvostrukog pregledavanja drugog jata B5/D2 kada je broj viđenih dupina bio 75% veći nego prilikom prebrojavanja iz samo jednog zrakoplova. Na osnovi našeg prethodnog istraživanja i dvostrukog pregledavanja jata A2/A4 i B5/D2 razvidno je da prebrojavanje u paru (dvostruko pregledavanje; tandem surveys) u prosijeku daje 61,8% veći broj dupina u jatu nego ako se jato pregledava samo jednim nadletanjem zrakoplova. Carretta i sur. (1998) iznose da je u prosijeku to 53% više nego ako se prebrojava samo jednom. Kako je naša korištena metoda pregledavanja iz zrakoplova (let na visini od oko 200 m i prosiječne brzine zrakoplova od 158 km/h) i određivanje broja dupina vrlo slična metodi koju su koristili Carretta i sur. (1998) - let na visini od 213 m i brzine zrakoplova od 185 km/h - mi smo prihvatili da utvrđen broj dupina jednokratnim preletom zrakoplova treba povećati za samo 53% da bi se dobio stvarni broj dupina na pretraženoj površini mora.

Sl. 42. Otoci Ilovik (desno) i Sv. Petar (lijevo) na spoju Kvarnerića i Kvarner. U pozadini (lijevo) vidi se otok Silba na koji je godine 1990. more izbacilo mladunče velikog sjevernog kita, dugo 11 m.

Sl. 43. Planina Biokovo na južnom dijelu hrvatske jadranske obale u pozadini Makarske rivijere. U pozadini se vidi poluotok Pelješac.

Sl. 44. Komiža, gradić na zapadnoj obali otoka Visa s razvijenim ribarstvom u kojem žive brojni ribari.

Sl. 45. Otočić Kamik i otok Svetac s vulkanskim otokom Brusnikom u sumaglici. Ovdje postoje brojne špilje u kojima su nekada obitavale sredozemne medvjedice.

Sl. 46. Palagruža najistureniji hrvatski otok. U proljeće i ljeto godine 1993. tamo je u dva navrata viđena sredozemna medvjedica.

Sl. 47. Otočić Galijula najjužniji dio hrvatkog tla na položaju N42^o22'53; E16^o19'58'' i prof. dr. Hrvoje Gomerčić, pisac ovog Izvješća. U pozadini se vidi Palagruža. (Foto: T. Gomerčić).

Sl. 48. Poluotok Prevlaka s rtom Oštra (N42^o23'24'';E18^o32'24''), najjužniji dio kontinentalne Hrvatske. U pozadini se vidi ulaz u Bokokotorski zaljev i Crnogorska obala s planinom Lovćenom (1.749 m) pod snijegom.

Za izračunavanje ukupnog broja dupina na pregledanoj površini Jadranskog mora, zbrojili smo sve naše viđene dupine, osim dupine iz jata A2 i B5 (smatramo da su viđeni dva puta) i jata D2 i A4 (brojana su dva puta; tandem aerial surveyed). Zbroj je bio 72 dupina u 16 jata, pa smo taj broj povećali za 53%, što daje 110 dupina u 24 jata. Ako tome dodamo dupine iz jata D2 i A4 (brojana su dva puta; tandem aerial surveyed), to ukupno iznosi 126 dupina (uključujući 12 mladunaca) u 26 jata. Na osnovi ovog izračunavanja i naših podataka (tablica 1) možemo zaključiti da je na pretraženoj površini Jadranskog mora (14.507,4 km²) bilo 126 dobrih dupina i da je od tog broja bilo 10% mladunaca, te da su bili skupljeni u 26 dupinskih jata.

Ukupna površina hrvatskog dijela Jadranskog mora je 31.660 km². Površina Jadrana pregledana iz zrakoplova čini 45,8% površine ukupne površine hrvatskog dijela Jadranskog mora. Ako izračunamo broj dupina za čitavu površinu hrvatskog dijela Jadran, možemo očekivati da je u čitavom hrvatskom dijelu Jadrana 27. prosinca 1998. živjelo 57 jata dobrih dupina s 249 odraslih dupina i 26 mladunaca (ukupno 275 jedinki), prosječne veličine jata od 4,8 životinja.

Površina hrvatskih obalnih voda je 15.254 km², a otvorenih voda 16.406 km². Sve hrvatske teritorijalne vode koje se nalaze dalje od 5 km od vanjskih hrvatskih otoka u ovom izvješću su svrstane u otvorene vode. Iz zrakoplova je pregledano ukupno 11.752 km² (77%) obalnih voda, dok je istovremeno pregledano svega 2.755 km² (16,8%) otvorenih voda. Sva viđena jata dupina su bila u obalnim vodama osim jata A2, koje je bilo u otvorenim vodama 19,0 km od najbliže obale Dugog otoka. U jatu A2 smo vidjeli pet odraslih dupina, ali 5 sati i 40 minuta poslije ovo je jato bilo viđeno ponovno u obalnim vodama i označeno je bilo kao jato A4 (tablica 1). Stvarni broj dupina u ovom jatu (A2/A4) bio je devet odraslih jedinki. Na osnovi naprijed navedenih proračuna u mogućnosti smo navesti da je ukupni broj dupina u pregledanim (77%) obalnim vodama bio 114 odraslih dobrih dupina i 12 mladunaca u 26 jata, ili 148 odraslih i 16 mladih u 34 jata u čitavim (100%) obalnim vodama.

Stvarni ukupni broj dupina na pregledaoj površini otvorenih voda (16.8%) bio je devet odraslih životinja u jednom jatu ili preračunato 54 odrasle životinje u 6 jata u čitavim (100%) otvorenim vodama.

Ako posebno izračunamo broj dupina u obalnim i posebno u otvorenim vodama možemo očekivati da je na dan 27. prosinca 1998. godine u čitavim hrvatskim teritorijalnim vodama, odnosno u hrvatskom dijelu Jadranskog mora živjelo 40 jata dobrih dupina koja su se sastojala od ukupno 202 odrasle životinje i 16 mladunčadi (ukupno 218 jedinki), a da je prosječo jato imalo 5,5 dupina.

Ova procijena broja dupina je u suglasju s našim vrlo grubim procjenama (Gomerčić i sur., 1994) o broju dupina u godini 1993. kada smo procjenjivali da u čitavom hrvatskom dijelu Jadrana živi 150-300 jedinki dobrog dupina.

Od ukupnog broja jata dupina 31,3% ima jedno ili više mladunaca.

Procjenjena gustoća dobrih dupina u hrvatskom dijelu Jadranskog mora je 10,75/1.000 km² u obalnim vodama i 3,3/1.000 km² u otvorenim vodama.

Na kraju ove rasprave ističemo da je veličinu i sastav određenog jata dupina gotovo nemoguće točno fotodokumentirati zbog nemogućnosti da se sve životinje jednog jata u istom trenutku nađu na površini vode i u istom kadru.

Dana 27. prosinca 1998. vidjeli smo 16 različitih jata dobrih dupina (Tursiops truncatus) koja su se sastojala od ukupno 80 jedinki odraslih dobrih dupina i 8 njihovih mladunaca na 45,8% od ukupne površine hrvatskog dijela Jadranskog mora.

Iz toga smo izračunali da se na toj površini (14.507,4 km²) nalazilo 114 odraslih dobrih dupina i 12 mladunaca u 26 jata. Izračunali smo da se u čitavom hrvatskom dijelu Jadranskog mora (31.660 km²) nalazilo u 40 jata ukupno 218 jedinki (202 odrasle životinje i 16 mladunaca).

U zimsko doba mladunčad dupina čini 10% populacije, dok 31,3% jata dupina ima jedno ili više mladih koji su za oko jednu trećinu kraći od dužine odraslih jedinki. U to doba prosječno je bilo 5,5 dupina u jednom jatu.

Procjenjena gustoća dupina u hrvatskim obalnim vodama je bila 10,75 dupina na 1.000 km², a u otvorenim vodama svega 3,3 dupina na 1.000 km².

Samo jedno jato dobrih dupina je nađeno u otvorenim vodama, 19,0 km udaljeno od najbližeg kopna, ali i to jato je nakon 5 sati i 40 minuta bilo u obalnim vodama. Sva ostala viđena jata dobrih dupina su bila u unutarnjim vodama ili manje od 5 km od obale.

Nije opažena niti jedna druga vrsta morskih sisavaca.