Veterinarski fakultet

Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju

IZVJESCE

podneseno

Regional Activity Centre for Specially Protected Areas

(United Nations Environment Programme -
- Mediterranean Action Plan), Tunis

i

Veterinarskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu, Zagreb

kao sudionicima u

Provedbi plana zastite kitova u Sredozemlju

Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju

Veterinarski fakultet, Sveuciliste u Zagrebu, Zagreb

Financirali:

RAC/SPA (UNEP/MAP), Tunis, Tunisia

Drzavna uprava za zastitu prirode i okolisa Republike Hrvatske, Zagreb

Ministarstvo razvitka i obnove Republike Hrvatske, Zagreb

uz sudjelovanje

Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, Zagreb

Veterinarskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, Zagreb

Zagreb, prosinca 1998.

SADRZAJ

Prvi opisi morskih sisavaca u hrvatskom dijelu Jadranskog mora potjecu jos iz 16. stoljeca. Prvo smominjanje sredozemne medvjedice na hrvatskom jeziku bilo je u pjesmi Mavre Vetranovica Cavcica, 1482.-1576., (Vetranovic Cavcic, 1871.), koji je opisao sredozemnu medvjedicu na otocicu Sveti Andrija (Sl. 1), pokraj Dubrovnika, a dupina u rijecniku Fausta Vrancica (1595). Ipak, prvi znanstveni opisi kitova odnosno dupina u Hrvatskoj potjecu s kraja 19. stoljeca (Kolombatovic, 1885; Brusina, 1889). Ove vrste kitova su nadene i opisane u hrvatskim teritorijalnim vodama: obicni dupin - Delphinus delphis Linnaeus, 1758; dobri dupin - Tursiops truncatus (Montagu, 1821); glavati dupin - Grampus griseus (Cuvier, 1812); obalni dupin - Phocoena phocoena (Linnaeus, 1758); sjeverna kljunasta uljesura - Hyperoodon ampullatus (Forster, 1770); bjelogrli dupin - Globicephala melas (Traill, 1809); crni dupin - Pseudorca crassidens (Owen, 1846); glavata uljesura - Physeter catodon Linnaeus, 1758; veliki sjeverni kit - Balaenoptera physalus (Linnaeus, 1758); patuljasti kit - Balaenoptera acutorostrata Lacépède, 1804; crni ledni kit - Eubalaena glacialis (Müller, 1776) (Hirtz, 1922, 1937, 1940; Fink, 1937; Riedel, 1963; Nishiwaki, 1972; Garms i Borm, 1981; Gomercic i Huber, 1989; Notarbartolo di Sciara i Bearzi, 1992; Gomercic i sur., 1998) i u listopadu godine 1991. plavobijeli dupin - Stenella coeruleoalba (Meyen, 1833) (Gomercic i sur., 1994a). Krupnozubi dupin - Ziphius cavirostris Cuvier 1823 - je takoder naden u Jadranskom moru, ali samo u talijanskim vodama (Notarbartolo di Sciara i sur., 1994). Osim spomenutih opisa, takoder su u hrvatskim vodama Jadrana videni izmedu 1972. i 1992. godine glavata uljesura, bjelogrli dupin, obicni i dobri dupin, te na vanjskoj granici tih voda i plavobijeli dupin (Beaubrun, 1995). Medu svim ovim vrstama samo su obicni i dobri dupini bili pravi stalni stanovnici Jadrana (Gomercic i sur., 1998). Prije Drugog svjetskog rata brojcano je prevladavao obicni dupin dok danas ovdje zivi samo dobri dupin (Sl. 2, 3, 4, 5), a sve ostale navedene vrste samo povremeno zalutaju u Jadransko more (Gomercic i Huber, 1989; Bearzi i Notarbartolo di Sciara, 1995; Gomercic i sur., 1998; Bearzi i sur., 1998).

Sve su vrste kitova u Hrvatskoj zasticene na osnovi zakona od 17. svibnja 1995.

Brojnost populacije dobrog dupina u Jadranskom moru je nepoznata. U stvari, ne postoje podaci o stvarnom broju, gustoci i sezonskoj raspostranjenosti ove jedine vrste dupina nastanjenih u hrvatskom dijelu Jadrana (Beaubrun, 1995). Jedini brojcani podaci o dobrim dupinima u ovom dijelu Jadrana odnose se na 106 pojedinacno prepoznatih dupina metodom foto-identifikacije izmedu 1990.-1994. godine u Kvarnericu u sjevernom dijelu hrvatskog dijela Jadrana (Bearzi i Notarbartolo di Sciara, 1995). Osim toga, postoje podaci o 1 do 4 nadena mrtva dupina svake godine u vremenu od 1990. do 1997. godine (Gomercic i sur., 1998). Takoder u godini 1993. je vrlo grubo procjenjeno, bez koristenih posebnih istrazivackih metoda, da u hrvatskom dijelu Jadrana zivi 150-300 jedinki dobrog dupina (Gomercic i sur., 1994).

Sl. 1. Otocic Sveti Andrija na kojem je u XV./XVI. stoljecu prvi puta na hrvatskom jeziku opisana sredozemna medvedica. U pozadini se vidi grad Dubrovnik.

Sl. 2. Dva dobra dupina u skoku u vodama Kvarnerica,
sjeverni Jadran. (Foto: G. Bearzi)

Sl. 3. Samotni dobri dupin u Bakarskoj luci, 1995. (Foto: A. Gomercic)

Sl. 4. Dobri dupin u blizini otoka Hvara, 1988. (Foto: D. Huber)

Sl. 5. Mladunce dobrog dupina, duzine tijela 163 cm, koji se nesretnim slucajem utopilo zapetljavsi se u ribarsku mrezu u mjesecu ruju 1994. pokraj Lastova. Istrazivanje u
laboratoriju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. (Foto: T. Gomercic)

Glavni cilj istrazivanja bio je procjeniti, po prvi puta na osnovi prebrojavanja, brojnost populacije (ukupnog broja) dobrih dupina u zimsko doba u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Uz to, istrazivali smo velicinu i sastav dupinskih jata, te broj mladuncadi i njihovu prostornu rasprostranjenost u mjesecu prosincu. Takoder cilj je bio i zabiljeziti prisutnost bilo koje druge vrste dupina ili ostalih vrsta morskih sisavaca.

Svi istrazivaci su bili s Veterinarskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, dok su svi piloti bili clanovi aerokluba "Krila Kvarnera" iz Rijeke. U svakom od cetri koristena zrakoplova bio je barem po jedan izvjezbani istrazivac, kao i vjest pilot s iskustvom u pregledavanju morske povrsine i otoka. Istrazivaci su bili: prof. dr. Hrvoje Gomercic, prof. dr. Duro Huber, doc. dr. Damir Mihelic, dipl. vet. Hrvoje Lucic, apsolvent veterine Tomislav Gomercic i apsolventica veterine Martina Duras. Zrakoplovima su pilotirali: Andrej Bagar, Anton Micetic, Zoran Premus, i Josip Zezelic (Sl. 6, 7).

Sl. 6. Dio istrazivaca i pilota u zracnoj luci Grobnik u jutro 27. prosinca 1998. neposredno prije polijetanja. Od desna prema lijevo: student veterine Tomislav Gomercic, studentica veterine Martina Duras, doc. dr. Damir Mihelic, pilot Andrej Bagar, pilot Zoran Premus, prof. dr. Duro Huber i prof. dr. Hrvoje Gomercic.

Sl. 7. Dio istrazivaca i pilota u restoranu zracne luke Grobnik na vecer poslije slijetanja. Od desna prem lijevo: prof. dr. Hrvoje Gomercic, pilot Anton Micetic, student veterine Tomislav Gomercic, asistent Hrvoje Lucic, doc. dr. Damir Mihelic, pilot Zoran Premus, s leda piloti Josip Zezelic i Andrej Bagar.

Pokusni let je izvrsen zbog treninga istrazivaca i zbog potrebe iskusavanja i standardizacije koristenih metoda rada i zracnog promatranja dupina. U prethodnom istrazivanju koristili smo dva jednomotorna visokokrilna zrakoplova: Cessna 172, registarske oznake 9A DDH (H. Gomercic, D. Huber, H. Lucic, i pilot A. Micetic) i Citabria CH-10, registarske oznake 9A CAF (T. Gomercic, i pilot A. Bagar). Zrakoplovi su bili u neprestanoj medusobnoj radiovezi i u radiovezi s kontrolom letenja u Rijeci i Puli. Zrakoplovi su bili opskrbljeni s instrumentima za satelitsku navigaciju (Global Positioning System - GPS): Garmin GPS 12 XL Personal Navigator cime je omoguceno tocno odredivanje polozaja zrakoplova i jata dupina. Pokusni let je obavljen 13. prosinca 1998., izmedu 12,¹⁸h i 16,⁰⁴h u sjevernom dijelu Jadranskog mora (Rijecki zaljev, Kvarneric i Kvarner). Tijekom leta meteoroloske prilike su bile ove: brzina vjetra 0-7 km/h; visina valova 0-10 cm; horizontalna vidljivost 20-30 km; 3/4 oblacnosti neba; temperatura mora 14-15 ^oC; temperatura zraka 7-11 ^oC (Sl. 8). Brzina leta zrakoplova Citabria CH-10 bila je oko 150 km/h, a zrakoplova Cessna 172 oko 200 km/h. Visina leta je bila izmedu 50 i 500 m.

Zrakoplovi su napravili tri do sest krugova iznad svake uocene skupine dupina da bi istrazivacima i pilotima omogucili prebrojavanje zivotinja te utvrdivanje sastava jata.

U ovom istrazivanju, Citabria CH-10 je pronasla tri jata dupina (P1, P2, P3). P1 i P2 su bila u Kvarnericu izmedu otoka Raba i Cresa. Jato P3 bilo je u Kvarneru izmedu poluotoka Istre i otoka Cresa (Sl. 9). Na osnovi promatranja istrazivaca i pilota u zrakoplovu Citabria CH-10, jato P1 se sastojalo od dva dupina, jato P2 od jednog dupina i jato P3 od dva dupina. Izmedu 5 i 13 minuta kasnije, drugi zrakoplov (Cessna 172) je stigao na ista mjesta (P1, P2 i P3). Istrazivaci i pilot u ovom zrakoplovu uocili su dva dupina na polozaju P1, ni jednog dupina na polozaju P2 i sest dupina (ukljucujuci jedno mladunce) na polozaju P3.

Na osnovi rezultata prethodnog istrazivanja potvrdeno je da je najpovoljnija visina leta oko 200 m za zracno promatranja dupina tijekom navedenih meteoroloskih prilika i brzine leta izmedu 150 i 200 km/h. To je u suglasju s opisima mnogih autora (Ross i sur., 1989; Cockroft i Peddemors, 1990; Yoshida i sur., 1997, 1998; Carretta i sur., 1998; Forney i Barlow, 1998; Würsig i sur., 1998). Pod navedenim meteoroloskim uvjetima i visinom leta od 200 m iznad povrsine mora, sirina vidljivog pretrazenog polja (pretrazenog traka, pretrazene vidljive staze) iznosila je 4 km (2 km na svaku stranu zrakoplova).

Sl. 8. Faks Pomorskog meteoroloskog centra Drzavnog hidrometeoroloskog zavoda u Splitu, Hrvatska s podacima o vremenskim prilikama 13. prosinca 1998.

Sl. 9. Zemljopisna karta sjevernog dijela hrvatskog dijela Jadranskog mora (Rijecki zaljev, Kvarneric, i Kvarner) s prikazanim putanjama zrakoplova Citabria CH-10 (zelena crta) i Cessna 172 (ljubicasta crta) tijekom prethodnog istrazivanja u zrakoplovnom paru 13. prosinca 1998., s oznacenim polozajima (P1, P2, i P3) videnih jata dupina.

Najmanji stvarni broj dupina na sva tri spomenuta mjesta bio je devet zivotinja (P1=2 dupina, P2=1 dupin i P3=6 dupina). Ipak, na tim mjestima prvi je zrakoplov uocio samo pet dupina (56%), dok je drugi zrakoplov uocio samo osam dupina (89%) od stvarno prisutnih najmanje devet dupina. Na osnovi toga smo zakljucili, da pod navedenim meteoroloskim prilikama i brzine zrakoplova od 150-200 km/h, mi smo u mogucnosti vidjeti samo oko 56-89% dupina na pregledanoj stazi leta. To znaci da broj videnih dupina svakog pojedinacnog leta mora biti povecan za 12-80% (u prosijeku 46%) da bi se dobio stvarni broj dupina na promatranoj povrsini staze leta. To je u suglasju sa zakljuckom Carretta i sur. (1998), da je broj dupina utvrden prebrojavanjem iz zrakoplova koji lete u paru istim podrucjem u prosijeku veci za 53% nego ako se dupini prebrojavaju samo jednim preletom zrakoplova.

Pregledavanje dupina zrakoplovom u hrvatskom dijelu Jadranskog mora je obavljeno 27. prosinca 1998. Taj dan sunce je izaslo u 7,²⁶ sati, a zaslo je u 16,²⁴ po lokalnom standardnom vremenu (srednjeeuropsko vrijeme = 1 sat prije srednjeg vremena po Greenwich-u). Tijekom nekoliko prethodnih dana telefaksom smo primali u 6 i 12 sati Meteorolosko izvjesce Pomorskog meteoroloskog centra Drzavnog hidrometeoroloskog zavoda u Splitu s vremenskom situacijom na Jadranu i prognozom za buduca 24 sata.

Istovremeno smo koristili cetri jednokrilna jednomotorna visokokrilna zrakoplova (Sl. 10, 11, 12): Cessna 172, registarske oznake 9A DDH (let i zrakoplov A), Citabria CH-10, registarske oznake 9A CAF (let i zrakoplov B), Cessna 150, registarske oznake 9A DAH (let i zrakoplov C) i Cessna 150, registarske oznake 9A DAJ (let i zrakoplov D).

Svi zrakoplovi su bili opskrbljeni s instrumantima za satelitsku navigaciju (Global Positioning System - GPS): Garmin GPS 12 XL Personal Navigator s vanjskom antenom za tocno odredivanje polozaja i vremena nadletanja jata dupina i polozaja zrakoplova. Koristeni su takoder dalekozori, pomorske karte i 35-mm fotoaparati. Za planiranje kursa leta (staze leta) svakog od cetri zrakoplova, te za obradu podataka i zemljopisnih karata s podacima o stazama letova pojedinih zrakoplova i nalazima jata dupina koristili smo osobno racumalo Pentium (Sl. 14, 15) i FUGAWI Moving Map Software for GPS Receivers, Version: 2,18 (1998), i pomorske karte 1:100,000 (DRZAVNI HIDROGRAFSKI INSTITUT, 1996). Podaci za ovo Izvjesce su izracunati uz pomoc programa Fugawi Software (1998) i na osnovi karte "Autokarta Hrvatske 1:500,000" (Birin i Stefanac, 1997). Svi polozaji zrakoplova i jata dupina su bile zabiljezeni pomocu GPS instrumenta u geografskim stupnjevima, minutama, sekundama i desetinkama sekundi sjeverne sirine i istocne duzine. Ipak, u ovom Izvjescu svi su izmjereni polozaji prikazani samo geografskim stupnjevima i minutama.

Sl. 10. Koristeni zrakoplovi u zracnoj luci Grobnik, u jutro prije polijetanja. Od desna prema lijevo: Cessna 172, Cessna 150, Cessna 150 i Citabria CH-10.

Sl. 11. Zrakoplov Citabria CH-10 iznad Rijeckog zaljeva s planinom Uckom u pozadini.

Sl. 12. Zrakoplov Cessna 172 iznad Rijeckog zaljeva s tankerskim terminalom na otoku Krku u pozadini.

Sl. 13. Oprema koristena za satelitsko navodenje, Garmin GPS 12 XL Personal Navigator s vanjskom antenom, PC Interface Cable s Cigarette Lighter Adapter i osobno racunalo Pentium.

Sl. 14. Garmin GPS 12 XL Personal Navigator i osobno racunalo Pentium s prikazom karte Rijeckog zaljeva u programu FUGAWI Moving Map Software.

Sl. 15. Prijenos podataka s GPS uredaja u osobno racunalo u zracnoj luci Grobnik poslije leta.

Sl. 16. Rijeka, najveca hrvatska luka, pokraj zracne luke Grobnik.

Sl. 17. Slijetanje u zracnu luku Grobnik pokraj Rijeke.

Sl. 18. Slijetanje u zracnu luku Resnik pokraj Splita.

Sl. 19. Slijetanje u zracnu luku Cilipi s Dubrovnikom u pozadini.

Zrakoplov A je bio opskrbljen s fotoaparatom Canon EOS 5000 s AF Canon Zoom 80-200 mm; zrakoplov B s fotoaparatom Nikon N50 s AF Zooms 28-80 i 70-310; zrakoplov C s fotoaparatom Minolta DYNAX 500si s AF Sigma Zoom 100-300 mm, i zrakoplov D s fotoaparatom Minolta X-700 s Quantary Zoom 70-210 mm. Za fotodokumentaciju su koristeni filmovi Kodak Select Elite Chrome EB ISO 100/21^o, i 400/27^o za dijapozitive, koji su presnimljeni negativ kolor filmovima Kodak Gold GB ISO 200/24^o za izradu fotografija u boji.

Svi su istrazivaci i piloti brojali dupine u svakom jatu dupina, a najvisi potvrdeni broj u svakom jatu je zabiljezen. Oni dupini koji su bili za oko jednu trecinu manje duzine od ostalih dupina oznaceni su kao mladunci.

Svi su zrakoplovi poletjeli i na kraju se vratili u zracnu luku Grobnik pokraj Rijeke, ali su u meduvremenu sletjeli zbog uzimanja goriva na zracnu luku u Zadru (D), Splitu (C) i Dubrovniku (A i B). Tijekom leta zrakoplovi su bili povremeno u radio kontaktu s centrima za kontrolu leta u Rijeci, Puli, Zadru, Splitu i Dubrovniku. Svi zrakoplovi su letjeli po unaprijed predvidenim putanjama. Sve putanje pojedinih zrakoplova su odredene tako da se medusobno sto manje preklapaju. U zabiljezene putanje pojedinih zrakoplova (u km) nisu ukljucena 3-6 kruzna nadletanja zrakoplova iznad pojedinih jata dupina. Predvideno je bilo u planu istrazivanja da u slucaju susreta s nekom drugom vrstom morskih sisavaca osim dobrog dupina bude pozvan najblizi istrazivacki zrakoplov te da nakratko odustane od predvidene putanje, kako bi pomogao i sudjelovao u konzultacijama o odredivanju zivotinjske vrste.

Uz pilota (Anton Micetic) tri su istrazivaca (Hrvoje Gomercic, Damir Mihelic, i Martina Duras) bila u zrakoplovu A.

Uz pilota (Andrej Bagar) jedan je istrazivac (Duro Huber) bio u zrakoplovu B.

Uz pilota (Josip Zezelic) jedan je istrazivac (Tomislav Gomercic) bio u zrakoplovu C.

Uz pilota (Zoran Premus) jedan je istrazivac (Hrvoje Lucic) bio u zrakoplovu D.

Ukupna povrsina Republike Hrvatske je 88.198 km², ukljucujuci 31.660 km² povrsine mora. Vanjska granica hrvatskih teritorijalnih voda proteze se na 12 morskih milja od hrvatskog kontinentalnog kopna, otoka ili otocica. Hrvatske teritorijalne vode nalaze se izmedu 42^o sjeverne sirine na jugu i 45^o i 34' sjeverne sirine na sjeveru. Najveci dio hrvatske morske medunarodne granice je u dodiru s medunarodnim vodama Jadranskog mora, ali je na krajnjem sjeveru u duzini od 16 km u dodiru s teritorijalnim vodama Republike Slovenije i u duzini od 25 km s teritorijalnim vodama Republike Italije. U Malostonskom kanalu (Sl. 20) u okolici grada Neuma postoji u duzini od svega 12 km i medunarodna morska granica s Bosnom i Hercegovinom, te na krajnjem jugu i 27 km morske granice s Crnom Gorom. Ukupna obalna linija hrvatskog dijela Jadrana iznosi 5.790 km, od cega 4.012 km se nalazi na 1.185 otoka i otocica (ukupne povrsine 3.271 km²), a 1.778 km nalazi se na kontinentalnom dijelu Hrvatske. Od tog broja otoka i otocica samo su 66 trajno naseljena.

Sl. 20. Stari hrvatski grad Mali Ston blizu kraja Malostonskog kanala.

Sl. 21. Nacionalni park Brijuni (Foto: I. Bralic).

Sl. 22. Nacionalni park Kornati (Foto: S. Strikoman).

Sl. 23. Nacionalni park Mljet s Benediktinskim samostanom iz XII. stoljeca smjestenim na otocicu na Velikom jezeru.

Sl. 24. Park prirode Telascica sa slanim jezerom Mir, 1982. (Foto: H. Gomercic).

Sl. 25. Nacionalni park Paklenica u planini Velebit neposredno uz Jadransko more.

U hrvatskim unutarnjim vodama nalaze se tri nacionalna parka: Brijuni - 36 km² (Sl. 21); Kornati - 224 km² (Sl. 22) i Mljet - 31 km² (Sl. 23). Uz to postoji i jedan park prirode: Uvala Telascica (Sl. 24) na Dugom otoku. Neposredno uz samo more nalazi se i park prirode i UNESCO-ov rezervat biosfere planina Velebit - 2.274 km² (Sl. 25, 35, 36), nacionalni park Paklenica - 36 km² (Sl. 25), te u blizini grada Sibenika, nacionalni park Krka - 142 km².

Svi otoci i otocici imaju uglavnom slicnu geolosku gradu jer su pretezno sastavljeni od vapnenackih stijena i pecina. Iznimke su samo otok Susak (Sl. 26) koji je pretezno graden od sedimentiranog rijecnog pijeska, te dva vulkanska otocica Jabuka (Sl. 27, 28) i Brusnik (Sl. 29).

Dubina Jadranskog mora postepeno se povecava od sjevera prema jugu. Najplici dio (20-30 m) hrvatskog dijela Jadrana nalazi se na krajnjem sjeveru uz zapadnu obalu poluotoka Istre i u rijeckom zaljevu (50-60 m). Juznije, dubina je Jadrana nesto veca ali uglavnom ne prelazi dubinu od 100 m, osim okolo otocica Jabuka (250 m) i na krajnjem jugu gdje doseze i do 400 m. Morsko dno je pretezno pjeskovito i muljevito, iako je na pojedinim mjestima sljunkovito i pecinasto.

Temperatura vode Jadranskog mora je izmedu 12 ^oC u veljaci i 27 ^oC u mjesecu kolovozu. Glavne morske struje prolaze hrvatskim dijelom Jadrana u sjevernom smjeru iz Jonskog mora.

U Jadranskom moru zivi 407 vrsta riba (Soljan, 1965; Jardas, 1996) i osam vrsta glavonozaca (Basioli, 1978; Grubisic, 1990). Mnoge od njih mogu biti zrtve dupina i sluziti im kao hrana.

U svrhu ovih istrazivanja vode hrvatskog dijela Jadrana su podijeljene u obalne i otvorene vode (Sl. 30). Obalne vode imaju povrsinu od 15.254 km², a otvorene vode 16.406 km². Obalne vode ukljucuju sve hrvatske otoke i otocice osim Jabuke - N43^o16'; E15^o27'13'' (Sl. 27, 28), Svetca - N43^o02'; E15^o45' (Sl. 45), Brusnika - N43^o00'40''; E15^o48' (Sl. 29), Susca - N42^o46'; E16^o31', Palagruze - N42^o23'40''; E16^o16' (Sl. 46) i njihovih okolnih otocica, te otocica Galijule - N42^o22'53''; E16^o19'58'' (Sl. 47). Obalne vode odgovaraju unutarnjim hrvatskim vodama s time sto je njihova granica oko 5 km prema van, od granice unutarnjih voda, od obale kontinentalnog dijela ili od vanjske obale vanjskih otoka i otocica, izuzev Jabuke, Svetca, Brusnika, Susca, Palagruze i Galijule.

Sl. 26. Otok Susak satavljen pretezno od sedimentiranog rijecnog pijeska.

Sl. 27. Vulkanski otocic Jabuka.

Sl. 28. Vulkanski otocic Jabuka.

Sl. 29. Vulkanski otok Brusnik (Foto: H. Gomercic).

Prebrojavanje dupina iz zrakoplova u hrvatskom dijelu Jadranskog mora obavljeno je 27. prosinca 1998.

Vremenske prilike u 10 sati prije podne u hrvatskom dijelu Jadranskog mora u prosjeku su bile poluoblacno, bez vjetra na najvecem dijelu Jadrana, a u nekim dijelovima brzina vjetra je bila do 7 km/h; visina valova se kretala u rasponu od 0-10 (mjestimice do 25) cm; horizontalna vidljivost je bila 10-30 km; tlak zraka 1.026-1.028 hPa; temperatura zrak 5-10 ^oC i temperatura mora 13-14 ^oC (Sl. 31).

Zrakoplov A je uzletio u 9,⁰⁹ sati iz zracne luke Grobnik te je letio po zadanoj stazi (ljubicasta crta na Sl. 32, 33a, b, c, d, e). U 9,⁴⁵ na polozaju N44^o38'28.9''; E14^o10'22.9'' zabiljezio je jato dupina A1, a u 10,²⁵ jato dupina A2 (Sl. 37) na polozaju N43^o57'48.5''; E14^o46'41.1''. Jato A1 se sastojalo od dva, a jato A2 od pet odraslih dobrih dupina. Ovaj zrakoplov je preletio 702,6 km prije nego se u 13,¹⁵ spustio na Zracnu luku Dubrovnik u Cilipima. Ponovno je poletio u 14,⁴⁸. Tijekom povratka u 15,⁵² na polozaju N43^o54'29.7''; E15^o05'12.0'' zabiljezio je jato dupina oznake A3, u 16,⁰⁵ na polozaju N44^o05'56.0''; E14^o52'51.4'' jato A4, u 16,¹³ na polozaju N44^o11'55.0''; E14^o43'00.9'' jato A5 i u 16,²⁹ na polozaju N44^o31'07.6''; E14^o22'47.1'' jato A6. Jato A3 se sastojalo od dva odrasla dupina, A4 devet odraslih, A5 cetri odrasla, a A6 tri odrasla dupina i dva mladunceta (Sl. 30). Na povratku ovaj zrakoplov je preletio 538,5 km. U 17,⁰⁵ sletio je na zracnu luku Grobnik. Sveukupno, letio je 6,⁴⁹ h i 1.241,1 km, od toga 32,9 km iznad kopna i 1.208,2 km iznad mora.

Zrakoplov B je uzletio u 9,¹⁷ iz zracne luke Grobnik te je letio po zadanoj stazi (zelena crta na Sl. 32, 33a, b, c, d, e). U 11,⁰⁶ na polozaju N43^o41'56.5''; E15^o45'47.1'' zabiljezio je jato dupina B1, u 11,¹⁷ jato B2 na polozaju N43^o39'29.4''; E15^o48'39.8'' i u 11,⁵¹ jato dupina B3 (Sl. 39) na polozaju N43^o07'23.6''; E16^o30'47.0''. Jato dupina B1 sastojalo se od 11, a jato B3 od 6 odraslih dupina. Jato B2 sastojalo se od 4 odrasla dupina i 3 mladunceta. Ovaj zrakoplov je preletio 571,4 km prije nego se u 12,⁵³ spustio na Zracnu luku Dubrovnik u Cilipima. Ponovno je poletio u 13,³⁸. Tijekom povratka u 13,⁵⁸ na polozaju N42^o45'08.0''; E17^o43'54.3'' vidio je jato B4, u 15,¹⁸ jato B5 na polozaju N43^o40'28.2''; E15^o35'25.1'', u 15,²⁰ jato B6 na polozaju N43^o41'36.5''; E15^o33'55.0'', u 15,⁵¹ jato B7 na polozaju N44^o16'35.3''; E14^o52'06.9'' i u 16,⁰⁴ jato dupina B8 na polozaju N44^o30'58.2''; E14^o43'50.8''. Jato B4 se sastojalo od pet odraslih dupina i jednog mladunceta, dok su se jato B5 sastojalo od cetri, jato B6 od sest, jato B7 od dva i jato B8 od devet odraslih dobrih dupina (Sl. 30). Na povratku ovaj zrakoplov je preletio 486.9 km. U 16,⁴⁰ sletio je na zracnu luku Grobnik. Sveukupno, letio je 6,³⁸ h i 1.058,3 km, od toga 24,6 km iznad kopna i 1.033,7 km iznad mora.

Sl. 30. Karta obalnih (15.254 km²) i otvorenih (16.406 km²) voda hrvatskog dijela Jadranskog mora (hrvatske teritorijalne vode - 31.660 km²) s videnim jatima dobrih dupina dana 27. prosinca 1998. Mala karta: polozaj Hrvatske (crno) u Europi.

Sl. 31. Faks Pomorskog meteoroloskog centra Drzavnog hidrometeoroloskog zavoda u Splitu, Hrvatska s podacima o vremenskim prilikama 27. prosinca 1998. u 10,⁰⁰ sati.

Sl. 32. Zemljopisna karta hrvatskog dijela jadranskog mora s ucrtanim putanjama istrazivackih zrakoplova: zrakoplov A (ljubicasta crta), B (zelena crta), C (crvena crta)
i D (plava crta).

Sl. 33a. Karta sjevernog dijela hrvatskog dijela Jadranskog mora s osjencanim pregledanim povrsinama mora (zrakoplovima pregledane povrsine) zrakoplova A u ljubicastoj boji, B u zelenoj, C u crvenoj i D u plavoj boji s ucrtanim polozajima videnih jata dobrih dupina.

Sl. 33b. Karta dijela hrvatskog dijela Jadranskog mora s osjencanim pregledanim povrsinama mora (zrakoplovima pregledane povrsine) zrakoplova A u ljubicastoj boji, B u zelenoj, C u crvenoj i D u plavoj boji s ucrtanim polozajima videnih jata dobrih dupina.

Sl. 33c. Karta dijela hrvatskog dijela Jadranskog mora s osjencanim pregledanim povrsinama mora (zrakoplovima pregledane povrsine) zrakoplova A u ljubicastoj boji, B u zelenoj, C u crvenoj i D u plavoj boji s ucrtanim polozajima videnih jata dobrih dupina.

Sl. 33d. Karta dijela hrvatskog dijela Jadranskog mora s osjencanim pregledanim povrsinama mora (zrakoplovima pregledane povrsine) zrakoplova A u ljubicastoj boji, B u zelenoj i C u crvenoj boji s ucrtanim polozajima videnih jata dobrih dupina.

Sl. 33e. Karta juznog dijela hrvatskog dijela Jadranskog mora s osjencanim pregledanim povrsinama mora (zrakoplovima pregledane povrsine) zrakoplova A u ljubicastoj boji i zrakoplova B u zelenoj boji s ucrtanim polozajem videnog jata dobrih dupina.

Sl. 34. Krcki most 27. prosinca 1998. u 9,³³ sata prije podne.

Sl. 35. Novi Maslenicki most 27. prosinca 1998. u 10,⁵⁶ sati prije podne s Parkom prirode i rezervatom biosfere UNESCO-a Velebitom u pozadini. Ispred mosta se vide rusevine prijasnjeg mosta kojeg su srusile jedinice Jugoslavenske armije dana 21. studenog 1991.

Sl. 36. Paski most 27. prosinca 1998. u 11,⁰⁸ sati prije podne s Parkom prirode i rezervatom biosfere UNESCO-a Velebitom u pozadini. U okolici ovog mosta bilo je prije njegovog bombardiranja i raketiranja godine 1992. od strane Jugoslavenskog zrakoplovstva posljednje poznato staniste sredozemne medvjedice u Jadranskom moru.

Sl. 37. Neki od dupina iz jata A2.

Sl. 38. Neki od dupina iz jata B1.

Sl. 39. Neki od dupina iz jata B3.

Sl. 40. Neki od dupina iz jata C1.

Sl. 41. Dupin s polozaja D1.

Zrakoplov C je uzletio u 9,²² iz zracne luke Grobnik te je letio po zadanoj stazi (crvena crta na Sl. 32, 33a, b, c, d). U 11,³⁰ na polozaju N44^o13'10.3''; E15^o06'36.8'' zabiljezio je jato dupina C1 (Sl. 40). Ovo jato se sastojalo od sest odraslih dupina i jednog mladunceta. Ovaj zrakoplov je preletio 432,5 km prije nego se u 12,²⁸ spustio na Splitsku zracnu luku u Resniku pokraj Trogira. Ponovno je poletio u 13,³¹ i u 15,⁴² zabiljezio je jato C2 na polozaju N44^o33'36.4''; E14^o46'39.6''. Ovo jato se sastojalo od cetri odrasla dupina (Sl. 30). Na povratku ovaj zrakoplov je preletio 431,9 km. U 16,³² sletio je na zracnu luku Grobnik. Sveukupno, letio je 6,⁰⁷ h i 864,4 km, od toga 21,0 km iznad kopna i 843,4 km iznad mora.

Zrakoplov D je uzletio u 9,¹⁸ iz zracne luke Grobnik te je letio po zadanoj stazi (plava crta na Sl. 32, 33a, b, c). U 10,³⁰ na polozaju N45^o10'54.9''; E13^o33'37.9'' zabiljezio je jato dupina D1 (Sl. 41), koje je cinio samo jedan odrasli dupin. Ovaj zrakoplov je preletio 455,2 km prije nego se u 12,⁴² spustio na Zracnu luku Zadar u Zemuniku. Ponovno je poletio u 13,⁰⁷ i u 13,⁵⁷ zabiljezio je jato D2 na polozaju N43^o39'27.1''; E15^o37'06.3''. Ovo jato se sastojalo od sest odrasla dupina i jednog mladunceta (Sl. 30). Na povratku ovaj zrakoplov je preletio 382,2 km. U 16,²⁰ sletio je na zracnu luku Grobnik. Sveukupno, letio je 6,³⁷ h i 837,4 km, od toga 32,3 km iznad kopna i 805,1 km iznad mora.

Zbirni prikaz videnja svih jata dupina na dan 27. prosinca 1998. godine je prikazan u tablici 1. i na slikama 30, 32, 33a, b, c, d, e.

Sva cetri zrakoplova su letjela zajedno ukupno 26 sati i 11 minuta, te su preletjeli ukupno 4.001,2 km. Od toga su 110,8 km letjeli iznad kopna, a 3.890,4 km iznad mora. Kako je pregledavana povrsina (sirina mora pregledavana iz svakog zrakoplova) bila siroka 4 km (2 km sa svake strane zrakoplova) sva cetri zrakoplova zajedno su ukupno pretrazili 15.561,6 km² povrsine hrvatskog dijela Jadrana. Medutim, kako su se pregledane povrsine ipak djelomicno na brojnim mjestima preklapale (ljubicasto, zeleno, crveno i plavo zasjenjenje na slikama 33a, b, c, e) to je stvarna ukupna pregledana povrsina razlicitih dijelova morske povrsine bila samo 14.507,4 km², jer je ukupno 1.054,2 km² iste povrsine bilo pregledano iz vise zrakoplova. Nadletanje zrakoplova iznad svakog od 18 jata dupina (3-6 krugova) u prosjeku je trajalo 3 minute i 46 sekundi (najkrace 2 minute, a najduze 14 minuta).

Tablica 1. Videna jata dupina 27. prosinca 1998. u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, kronoloski poredana (dvostruko uokvirena jata su imala brzinu gibanja oko 3,5 km/h, ali su se njihove velicine medusobno razlikovale vise nego dvostruko pa smatramo da su to razlicita jata; osjencana jata su vjerojatno ista jata videna dva puta)

Premda su brojne vrste kitova - obicni dupin, dobri dupin, plavobijeli dupin, glavati dupin, obalni dupin, sjeverna kljunasta uljesura, bjelogrli dupin, crni dupin, glavata uljesura, veliki sjeverni kit, patuljasti kit, crni ledni kit i krupnozubi dupin (Hirtz, 1922, 1937, 1940; Fink, 1937; Riedel, 1963; Nishiwaki, 1972; Garms i Borm, 1981; Gomercic i Huber, 1989; Notarbartolo di Sciara i Bearzi, 1992; Gomercic i sur., 1994a; Notarbartolo di Sciara i sur., 1994; Gomercic i sur., 1998) bile nadene i opisane u Jadranu, 27. prosinca 1998. izmedu 9 sati u jutro i 5 sati poslije podne mi smo na 45% povrsine hrvatskog dijela Jadrana vidjeli samo dupine vrste dobri dupin. Tijekom navedenog vremena nismo vidjeli ni jednu drugu vrstu morskih sisavaca. To potvrduje da je od svih vrsta sisavaca danas stalni stanovnik u Jadranskom moru samo dobri dupin (Gomercic i Huber, 1989; Bearzi i Notarbartolo di Sciara, 1995; Bearzi i sur., 1998; Gomercic i sur., 1998).

U istrazivanju broja dupina u nekoj populaciji postoje dva pokazatelja koja upucuju da je neko jato videno dva puta ili da je ponovno videno (Carretta i sur., 1998). Prvi se odnosi na razmak izmedu jata i brzinu kretanja jata. Dva videna jata dupina se smatraju razlicitim ukoliko bi brzina kretanja jata trebala biti veca od 3,5 km/h (izmedu 1 i 6 km/h) (Cockcroft i sur., 1992; Mate i sur., 1995) da stignu s podrucja prvog videnja do podrucja drugog videnja. Prosijecna brzina kretanja jata obalnih dobrih dupina u Juznoj Africi je 3.5 km/h (Cockcroft i sur., 1992). Drugi pokazatelj se odnosi na utvrdenu velicinu upitnih jata. Ako je razlika velicina dva dostatno bliska jata vise nego dvostruko veca, smatra se da se radi o dva razlicita jata. Medutim, ako je razlika u broju jedinki tih jata (na istom mjestu ili dostatno medusobno blizu) manja od dvostruko, smatra se da se radi o istom ponovno videnom (resighted ili recaptured po Carretta i sur., 1998) jatu dupina. Prema tim pokazateljima (pokazateljima za razlikovanje moguce ponovno videnog istog jata) od 18 jata koja smo ukupno vidjeli - jata oznake A2 i B5 - bila su ponovno videna (tablica 1). Zbog toga, jata dupina oznake A2 i B5 nisu uzeta u obzir u daljnjim preracunavanjima. Tako smo 27. prosinca 1998. u hrvatskom dijelu Jadranskog mora ukupno vidjeli 16 razlicitih jata dobrih dupina s ukupno 80 razlicitih odraslih dupina i 8 razlicitih mladunaca dobrog dupina. Carretta i sur. (1998) su utvrdili upotrebom mark-recapture analizom da broj dobrih dupina utvrden pojedinacnim pregledavanjem iz zrakoplova mora biti povecan za 53% da bi se dobio stvaran broj dupina na pretrazivanom podrucju. To su utvrdili metodom upotrebe dva zrakoplova (tandem aerial surveys method) koja su pretrazivali isto podrucje s malim vremenskim razmakom. To se gotovo u potpunosti poklapa s nasim istrazivanjem, u kojem su dva jata dupina svako videno po dva puta. U jatu A2 pet dupina je bilo izbrojena prilikom prvog preleta zrakoplova, a 5 sati i 40 minuta poslije, prilikom ponovnog preleta zrakoplova bilo je izbrojeno devet dupina u jatu A4 (vjerojatno isto jato kao i jato A2). Prilikom preleta jednog od zrakoplova utvrdeno je da se jato B5 sastoji of cetri dupina, ali 1 sat i 21 minutu prije, prilikom preleta drugog zrakoplova utvrdeno je da se jato D2 (vjerojatno isto jato kao i jato B5) sastoji od sedam dupina. To znaci da prilikom dvostrukog pregledavanja (tandem surveys) nekog jata dupina A2/A4 broj dupina je bio 80% veci nego prilikom prebrojavanja samo iz jednog zrakoplova. Slicno je bilo i kod dvostrukog pregledavanja drugog jata B5/D2 kada je broj videnih dupina bio 75% veci nego prilikom prebrojavanja iz samo jednog zrakoplova. Na osnovi naseg prethodnog istrazivanja i dvostrukog pregledavanja jata A2/A4 i B5/D2 razvidno je da prebrojavanje u paru (dvostruko pregledavanje; tandem surveys) u prosijeku daje 61,8% veci broj dupina u jatu nego ako se jato pregledava samo jednim nadletanjem zrakoplova. Carretta i sur. (1998) iznose da je u prosijeku to 53% vise nego ako se prebrojava samo jednom. Kako je nasa koristena metoda pregledavanja iz zrakoplova (let na visini od oko 200 m i prosijecne brzine zrakoplova od 158 km/h) i odredivanje broja dupina vrlo slicna metodi koju su koristili Carretta i sur. (1998) - let na visini od 213 m i brzine zrakoplova od 185 km/h - mi smo prihvatili da utvrden broj dupina jednokratnim preletom zrakoplova treba povecati za samo 53% da bi se dobio stvarni broj dupina na pretrazenoj povrsini mora.

Sl. 42. Otoci Ilovik (desno) i Sv. Petar (lijevo) na spoju Kvarnerica i Kvarner. U pozadini (lijevo) vidi se otok Silba na koji je godine 1990. more izbacilo mladunce velikog sjevernog kita, dugo 11 m.

Sl. 43. Planina Biokovo na juznom dijelu hrvatske jadranske obale u pozadini Makarske rivijere. U pozadini se vidi poluotok Peljesac.

Sl. 44. Komiza, gradic na zapadnoj obali otoka Visa s razvijenim ribarstvom u kojem zive brojni ribari.

Sl. 45. Otocic Kamik i otok Svetac s vulkanskim otokom Brusnikom u sumaglici. Ovdje postoje brojne spilje u kojima su nekada obitavale sredozemne medvjedice.

Sl. 46. Palagruza najistureniji hrvatski otok. U proljece i ljeto godine 1993. tamo je u dva navrata videna sredozemna medvjedica.

Sl. 47. Otocic Galijula najjuzniji dio hrvatkog tla na polozaju N42^o22'53; E16^o19'58'' i prof. dr. Hrvoje Gomercic, pisac ovog Izvjesca. U pozadini se vidi Palagruza. (Foto: T. Gomercic).

Sl. 48. Poluotok Prevlaka s rtom Ostra (N42^o23'24'';E18^o32'24''), najjuzniji dio kontinentalne Hrvatske. U pozadini se vidi ulaz u Bokokotorski zaljev i Crnogorska obala s planinom Lovcenom (1.749 m) pod snijegom.

Za izracunavanje ukupnog broja dupina na pregledanoj povrsini Jadranskog mora, zbrojili smo sve nase videne dupine, osim dupine iz jata A2 i B5 (smatramo da su videni dva puta) i jata D2 i A4 (brojana su dva puta; tandem aerial surveyed). Zbroj je bio 72 dupina u 16 jata, pa smo taj broj povecali za 53%, sto daje 110 dupina u 24 jata. Ako tome dodamo dupine iz jata D2 i A4 (brojana su dva puta; tandem aerial surveyed), to ukupno iznosi 126 dupina (ukljucujuci 12 mladunaca) u 26 jata. Na osnovi ovog izracunavanja i nasih podataka (tablica 1) mozemo zakljuciti da je na pretrazenoj povrsini Jadranskog mora (14.507,4 km²) bilo 126 dobrih dupina i da je od tog broja bilo 10% mladunaca, te da su bili skupljeni u 26 dupinskih jata.

Ukupna povrsina hrvatskog dijela Jadranskog mora je 31.660 km². Povrsina Jadrana pregledana iz zrakoplova cini 45,8% povrsine ukupne povrsine hrvatskog dijela Jadranskog mora. Ako izracunamo broj dupina za citavu povrsinu hrvatskog dijela Jadran, mozemo ocekivati da je u citavom hrvatskom dijelu Jadrana 27. prosinca 1998. zivjelo 57 jata dobrih dupina s 249 odraslih dupina i 26 mladunaca (ukupno 275 jedinki), prosjecne velicine jata od 4,8 zivotinja.

Povrsina hrvatskih obalnih voda je 15.254 km², a otvorenih voda 16.406 km². Sve hrvatske teritorijalne vode koje se nalaze dalje od 5 km od vanjskih hrvatskih otoka u ovom izvjescu su svrstane u otvorene vode. Iz zrakoplova je pregledano ukupno 11.752 km² (77%) obalnih voda, dok je istovremeno pregledano svega 2.755 km² (16,8%) otvorenih voda. Sva videna jata dupina su bila u obalnim vodama osim jata A2, koje je bilo u otvorenim vodama 19,0 km od najblize obale Dugog otoka. U jatu A2 smo vidjeli pet odraslih dupina, ali 5 sati i 40 minuta poslije ovo je jato bilo videno ponovno u obalnim vodama i oznaceno je bilo kao jato A4 (tablica 1). Stvarni broj dupina u ovom jatu (A2/A4) bio je devet odraslih jedinki. Na osnovi naprijed navedenih proracuna u mogucnosti smo navesti da je ukupni broj dupina u pregledanim (77%) obalnim vodama bio 114 odraslih dobrih dupina i 12 mladunaca u 26 jata, ili 148 odraslih i 16 mladih u 34 jata u citavim (100%) obalnim vodama.

Stvarni ukupni broj dupina na pregledaoj povrsini otvorenih voda (16.8%) bio je devet odraslih zivotinja u jednom jatu ili preracunato 54 odrasle zivotinje u 6 jata u citavim (100%) otvorenim vodama.

Ako posebno izracunamo broj dupina u obalnim i posebno u otvorenim vodama mozemo ocekivati da je na dan 27. prosinca 1998. godine u citavim hrvatskim teritorijalnim vodama, odnosno u hrvatskom dijelu Jadranskog mora zivjelo 40 jata dobrih dupina koja su se sastojala od ukupno 202 odrasle zivotinje i 16 mladuncadi (ukupno 218 jedinki), a da je prosjeco jato imalo 5,5 dupina.

Ova procijena broja dupina je u suglasju s nasim vrlo grubim procjenama (Gomercic i sur., 1994) o broju dupina u godini 1993. kada smo procjenjivali da u citavom hrvatskom dijelu Jadrana zivi 150-300 jedinki dobrog dupina.

Od ukupnog broja jata dupina 31,3% ima jedno ili vise mladunaca.

Procjenjena gustoca dobrih dupina u hrvatskom dijelu Jadranskog mora je 10,75/1.000 km² u obalnim vodama i 3,3/1.000 km² u otvorenim vodama.

Na kraju ove rasprave isticemo da je velicinu i sastav odredenog jata dupina gotovo nemoguce tocno fotodokumentirati zbog nemogucnosti da se sve zivotinje jednog jata u istom trenutku nadu na povrsini vode i u istom kadru.

Dana 27. prosinca 1998. vidjeli smo 16 razlicitih jata dobrih dupina (Tursiops truncatus) koja su se sastojala od ukupno 80 jedinki odraslih dobrih dupina i 8 njihovih mladunaca na 45,8% od ukupne povrsine hrvatskog dijela Jadranskog mora.

Iz toga smo izracunali da se na toj povrsini (14.507,4 km²) nalazilo 114 odraslih dobrih dupina i 12 mladunaca u 26 jata. Izracunali smo da se u citavom hrvatskom dijelu Jadranskog mora (31.660 km²) nalazilo u 40 jata ukupno 218 jedinki (202 odrasle zivotinje i 16 mladunaca).

U zimsko doba mladuncad dupina cini 10% populacije, dok 31,3% jata dupina ima jedno ili vise mladih koji su za oko jednu trecinu kraci od duzine odraslih jedinki. U to doba prosjecno je bilo 5,5 dupina u jednom jatu.

Procjenjena gustoca dupina u hrvatskim obalnim vodama je bila 10,75 dupina na 1.000 km², a u otvorenim vodama svega 3,3 dupina na 1.000 km².

Samo jedno jato dobrih dupina je nadeno u otvorenim vodama, 19,0 km udaljeno od najblizeg kopna, ali i to jato je nakon 5 sati i 40 minuta bilo u obalnim vodama. Sva ostala videna jata dobrih dupina su bila u unutarnjim vodama ili manje od 5 km od obale.

Nije opazena niti jedna druga vrsta morskih sisavaca.