POCETAK
RJECNIKA NAJVAZNIJIH POJMOVA IZ INTERNE
MEDICINE; propedeutika
Na ovoj stranici su popisani svi strucni termini
iz knjige "Interna klinicka propedeutika domacih zivotinja"(prof
Ramadan i dr Harapina)
Rjecnik sastavio Vjekoslav
Hlede
A
-
ABSCESS (lat. abscessus, ab – od + cedere – ici); lokalizirano nakupljanje
gnoja u sklopu tkiva, organa ili novostvorenih prostora. Pogledaj empyema.
-
ACCIDENTAL (eng.); slucajan, nebitan, sporedan.
-
ACHILLES TENDOM REFLEX; refleks Ahilove tetive; vidi m. triceps
surae reflex.
-
ACROMEGALY (gr. acron – ekstremitet + megale – velik); kronicna bolest
odraslih jedinki uzrokovana hipersekrecijom hipofiznog hormona rasta (pituary
growth hormone). Karakterizirana je povecanjem mnogih dijelova skeleta
i tijela, pogotovo distalnih ( nos, uši, usta, prstij ruku i nogu),
udruzeno sa acromicryom.Jjavlja se bol zglobova usljed osteoarthrose. Medjuzglobni
prostor je povecan zbog proliferacije hrskavice. Mnoštvo komplikacija
slijedi povecanu sekreciju hormona rasta, ukljucujuci rezistenciju na insulin,
netolerenciju za glukozu, obstrukciju zracnih puteva, hypertensiu, cardiomyopathyu
i devijacije u metebolizmu kalcija, kostiju (i fosfora).
-
ACROMICRIA; obrnuto od acromegaly-e; smanjenje ekstremiteta.
-
ACTINOMYCES (gr. aktis – zrake + myker – gljivice); gram pozitivne, asporogene
bakterije nepravilog oblika koje tvore bronchalne filamente. A. bovis normalno
nastanjuje animalne mucosne membrane, ali je i specificni etiološki agent
actinomycose u goveda.
-
ACUTE (lat. acutus, oštar); zbivanje sa kratkim i prilicno oštrim (zestokim)
tijekom.
-
AGRANULOCYTOSIS; kompleks simptoma karakteriziranih sa znacajnim padom
broja granulocita, te lezijama na grlu i drugim mucousnim membranama (gastrointerstinanog
trakta, koze).Naziva se još i granulocytopenia. Infectiva feline
a., panleukopenia.
-
AKCIDENTALAN ; vidi accidental.
-
AKUTAN; vidi acute.
-
ALBUMINURIA; prisustvo serumskih albumina u urinu; vidi proteinuria.
-
ALFA AMILAZA je enzim sline i tankog crijeva koji cijepa oligosaharide
na disaharide (maltozu i izomaltozu). Stvara se u gušteraci i zlijezdama
slinovnicama.
-
ALKALNA FOSFATAZA; vidi ALP.
-
ALOPECIA (gr. alopekia – bolest kod koje ispada dlaka); celavost, odsustvo
dlake s podrucja na kojima je normalno prisutna. Androgena, cicatrical,
congenital, drug-induced, pressure a., pathogenic = stress a., traumatic
a., a.universalis, x-ray a...
-
ALP; ALcaline Phosphatese je enzym (enzim) iz klase hidrolaza koje kataliziraju
cijepanje ortofosfata iz ortofosfornih monoestera, u alkalnim uvjetima.
Razliciti se oblici enzyma javljaju u normalnom i malignom tkivu. Aktivnost
u serumu je korisna kod klinicke dijagnoze (clinical diagnosis) mnogih
bolesti. Deficijencija enzymske aktivnosti u kostima, autosomatska recesivna
karakteristika, izaziva hypophosphatasiu. Leukocyte Alcaline Phosphatase
(LAP) je isoenzym ALP-a koji se javlja u leukocytima, pogotovo neutrophil-ima.
LAP se koristi za dijagnozu neutrophilie.
-
AMAUROSIS (lat. od gr. amaurosis zamracenje); sljepilo, narocito ono koje
se javlja bez vidljivih lesi(on)a oka, kao kod bolesti optickog zivca,
ledjne mozdine ili mozga.
-
AMINOPHILINE; je korišten kao bronhodilatator u prevenciji i tretmanu simptoma
asthme te reverzibilnog bronchospasma vezanog uz kronicni bronchitis ili
emphysem. Primjenjuje se oralno, rektalno ili intravenozno. Prije je korišten
i kao antispasmodic, stimulator srca, diuretic, a danas je nadomješten
efektivnijim agentima.
-
AMYLOIDISIS (lat. amylum – škrob); ekstracelularno nakupljanje bjelancevinaste
tvari koja po svojim osobinama podsjeca na škrob.
-
ANALEPTIC (gr. analepsis, popravljanje); droga koja djeluje kao okrepljujuce
sredstvo; poput caffeina (kofeina), amphetamina, pentylenetetrazol, itd.
-
ANAMNESIS (gr. anamnesis - ponovno prikupljanje, pozivanje natrag); povijest
bolesti uzeta prije lijecenja. Obrnuto od catamnesis (vidi).
-
ANEMIA (gr. a - ne + haimia – krv); manjak hemoglobina u krvi (bilo zbog
manjka erithrocyta, bilo zbog manjka hemoglobina u erithrocytima); Aplasticna
a., bolest koštane mozdine koju prati pancytopenia zbog redukcije hematopoetskih
stanica koštane srzi i njihovog nadomještanja s mašcu. Uglavnom je asocirana
sa granulocytopeniom i trombocytopeniom. Uzroci mogu biti; nasljedni, toksini,
radijacija, bolesti... Hemolytic a., više eritrocyta se razori no što ih
organizam moze proizvesti. Sideroblastic a., široka grupa stecenih i hereditarnih
anemia s razlicitim klinickim manifestacijama; uglavnom veliki broj okruglih
sideroblasta u koštanoj mozdini, devijacije u erythropoesi, hypochrormni
erythrocyti (manjak hemoglobina u erithrocytu), i , obicno, povecani nivo
zeljeza u tkivima.
-
ANESTHESIA (gr. an –negacija + aisthesis – osjetljivost); 1. gubitak
osjetljivosti, mahom zbog oštecenja zivca ili receptora. Zove se i numbness.
2. gubitak sposobnosti za osjet bola, uzrokovan administraci(on=)om lijeka
(drug) ili nekom drugom midicinskom intervencijim. General, local i topical
anesthesia.
-
ANISOCORIA (gr. aniso – nejednak + kore – pupila + ia); nejednaki dijametar
pupil-a.
-
ANTIHISTAMINE; antagonisti histamina. Dvije su vrste. Konvencionalni,
kao oni što se koriste za alergije, blokiraju H1 receptor histamina. Ostali
blokiraju H2 receptore.
-
ANURIA; stanje tijekom kojeg nema lucenja urina.
-
APPENDIX, pl. appendixes, appendices (lat. appendix, icis, f. dodatak);
opci termin korišten u anatomskoj nomenklaturi da se oznaci supplementary-ni,
dodati, odnosno ovisni dio prihvacen za glavnu strukturu. Cesto se
koristi sam kao oznaka za appendix veriformis (NA) ili veriformni appendix
colona.
-
ARECOLINE; cholinomineticni alkaloid dobiven iz biljke Areca (vrsta
male palme; tropsko podrucje). Ima muscarinski i nicotinski efekt.
Više se ne koristi u medicini (humanoj).
-
ASCITES (gr. askites, od asckos torba) effusi(on)-a (izlijevanje) i akumulacija
serousnog fluida u abdominalnoj šupljini. Zove se i abdominal ili peritoneal
dropsy, hydroperitonia i hydrops abdominis.
-
ATAKSIJA ; vidi ataxia.
-
ATAXIA (gr. a-negacija + taxis – red, sklad); greška/e u muskularnoj koordinaciji,
nepravilna mišicna akcija.
-
ATROPINE; alkaloidni derivat iz bilja ili sintetski dobiven. Djeluje antikolinergicno
i antispazmoticno na relaksaciju glatkog mišicja, otklanja tremor i krutost
kod parkinsonisma (Parkinsonova bolest); pojacava tonus srca blokirajuci
vagus. Koristi se kao antidot raznim toxicnim i anticholinesterasnim agensima.
Ingestija vece kolicine izaziva atropinism.
-
ATROPINISM; otrovanje atropineom ili biljem koje ga sadrzi. Simptomi su
sušenje usta i grla, dilatati(on)a pupila, vrucica, ubrzan puls, konfuzija,
mania, halucinacije, ponekad naboranost koze.
-
AUJESZKY-JEVA BOLEST; pseudorabies.
B
-
BARBITURATE; bilo koji agent iz grupe sedative-hypnoticnih sredstava dobivenih
iz (thio)barbituricne kiseline (acid). Dijele se na dugo-, srednje-
kratko-, i ultrakratko-djelujuce. Ultrakratko djelujuci barbiturati (npr.
thiopental) se koriste intravenozno. Dugodjelujuci phenobarbital je vazan
anticonvulsant u therapyi epilepsye. Mnogi drugi barbiturati su bili
vrlo korišteni kao sedativi ili hipnotici, ali benzodizapeni su ih vecinom
nadomjestili.
-
BARIUM, Ba; svijetlozuti metal koji pripada skupini zemnih alkalida. Njegove
u kiselinama topive soli su otrovne.
-
BASEDOW –LJEVA BOLEST – GRAVES-OVA BOLEST; bolest thyroid-ne zlijezde,
obicno autoimmune etiologye. Mahom se javlja kod zenki, rijedje kod muzjaka.
Obiljazavaju je bar dva symptoma od slijedecih: hyperparathyroidism, guša
(goiter) i exophtalmus. Sindromi i simptomi ukljucuju iscrpljenost,
nervozu, emocionalnu labilnost i irritabil(ity)nost, toplinsku netoleranciju,
povecano znojenje, gubitak tezine, drhtanje, te tremor ruku i jezika. Vecina
pacijenata ima u cirkulaciji thyroid-stimul(ating)irajuce immunoglobuline
(TSI) koji uzrokuju veliku sekreciju thyroidnog hormona vezivanjem na TSH
receptore thyroidnih stanica (cells). U kontinentalnoj Europi se zove i
Basedow-ljeva bolest.
-
BENEDICT-OVA OTOPINA (Benedict’s solution); vodena otopina natrijevog citrata,
natrijevog karbonata i bakrenog sulfata. Njena normalna plava boja se mjanja
u zutu, narandjastu ili crvenu u prisustvu reduciranih šecera poput glucose.
Koristi se za urinalys(is)u.
-
BILIARY (gr. bile-zuc); vezano uz zuc, zucne kanale ili zucni mjehur.
-
BILIRUBIN (lat. bilis, is, f. –zuc + ruber – crven) je zucni pigment, nastao
razgradnjom eritrocitnog hema, ali i drugih hem pigmenata (npr. cytochroma).
Nekonjugirani bilirubin ( u vodi netopivi bilirubin-I ) normalno cirkulira
krvlju vezan za abumine. Takvog ga jetrene stanice preuzimaju i konjugiraju
u bilirubin-II (bilirubin diglucuronide) koj je u vodi topivi pigment i
izlucuje se sa zuci.
-
BIOPSY (gr. bios – zivot + opsis – vizija); uzimanje i ispitivanje, mahom
mikroskopsko, tkiva sa zivog tijela, u svrhu što preciznije dijagnoze.
-
BORIC ACID; slaba kiselina koja se rabi kao kiseli agent (snizuje
pH gdje treba) u starim preparatima; takodjer je slabi germicid(e)
koji se koristi na intactnoj kozi, mucousnim membranama i cornei. Slucajna
ingestija moze završiti fatalnim otrovanjem.
-
BORNA KISELINA; vidi boric acid.
-
BOTULISM (lat. botulus kobasica); vrsta otrovanja hranom uzrokovana neurotoxinom
(botulinom) produciranim tijekom razvoja Clostridium botulinum u nekvalitetno
pohranjenoj hrani. Karakteriziraju ga povracanje, abdominalna bol, smetnje
u vidu, zivcani simptomi cetntralnog podrijetla, problemi sa sekrecijom,
motorikom, suhoca usta i pharynxa, dyspepsia, škektavi kašalj, mydriasis
i ptosis.
-
BUBREG; kidney, ren, nephros.
C
-
CALCITONIN; polipeptidni (32 amino kiseline) hormon kojeg tvore parafollicular-ne
stanice thyroidne (štitne) zlijezde kao odgovor na hypercalcinemiu. Hormon
djeluje na smanjenje razine calcia (Ca) i phosphata (P) u plasmi;
inhibira resorpciju kosti i djeluje kao antagonist parathyroidnom
hormonu.
-
CALCULUS, pl. calculi (lat. oblutak, šljunak); abnormalni concretion (konkrement)
koji se javlja u zivotinjskom tijelu, a uglavnom se sastoji od mineralnih
soli.
-
CANNULA (lat. dim. od canna crven); tuba za inserti(on)u u tijelesni prohod
ili šupljinu; tijekom insertie njen lumen je uglavnom okupiran troacar-om.
Cf. catheter.
-
CAPILARIA; genus (rod) nematoda iz superfamilye (nadporodice) Trichuroidea;
zovu se i Hepaticola i Trichosoma.
-
CARIES (lat. caries, ei, f. trulost, gnjilost); molekularno raspadanje
ili smrt kosti. Kost postaje mekana, bezbojna i porozna. Caries izaziva
kronicnu upalu periosta i okolnog tkiva, te tvori abscess sa sirastim (caseosusnim),
smrdljivim, gnojolikim likvidom koji, opcento, prolazi kroz meka tkiva
dok se ne otvori (iscuri) kroz sinus ili fistulu.
-
CARIOUS (lat. cariosus); koj se odnosi na caries (karijes).
-
CARPOPEDAL (carpus + pes, pedalis, noga); koji se odnosi na ili zahvaca
carpus i nogu, kao carpopedalni spasam.
-
CATAMNESIS; povijest bolesti uzeta nakon medicinskog tretmana (terapye).
-
CATARRH(eng.) – INFLAMMATIO CATARRHALIS (gr. katherrhein, teci dolje, cijediti
se); upala mukozne membrane sa slobodnim istjecanjem; pogotovo upala zracnih
prohoda glave i grla.
-
CATHETER (gr katheter); tubularni, mahom fleksibilni, kirurški instrument
koj se ubaci (insert) u šupljinu tijela u svrhu provoda flluida, bilo u
šupljinu, bilo iz šupljine; pogotovo cijev koja se uvede u mokracni mjehur
(bladder) kroz urethru kako bi se uzeo urin. Vidi još cannula.
-
CHATARTIC; 1. izazivanje evakuacije sadrzaja iz crijeva. 2. agent
koji izaziva preznjenje crijeva povecavajuci opseg (obujam), stimulirajuci
peristaltiku itd. Zove se još i purgativ(e) (lat. purgatio, onis, f. cišcenje).
-
CHOLESTASIS – prekid ili smanjenje toka zuci; intra- ili ekstrahepaticke
cuse (uzroka).
-
CHRONIC (lat. chronicus od gr. chronos vrijeme); zbivanje koje se odvija
tijekom duzeg vremenskog razdoblja.
-
CICATRIX, pl cicatrices; oziljak, novo tkivo formirano zacijeljivanjem
rane.
-
CIJANOZA; vidi cyanosis,
-
CILIOPHORA (gr.cilio - trepetiljike + phoros – nositi); phylum (koljeno)
protozoa (prazivotinja) obiljezeno sa prisustvom cilia (trepetiljki) ili
odgovarajucih ciliarynih struktura kao locomotornih ili hranolovnih organela.
Razmnozavaju se conjugati(on)om, autogamyom, i cytogamyom. Vecina ciliophora
je slobodno ziveca, dosta ih zivi kao commensal (simbios(is)a na obostranu
korist) vertebrata i invertebrata, a neke su paraziti. Nekad su se zvali
infusoria.
-
CIROZA; vidi cirrhosis.
-
CIRRHOSIS (gr. kirrkos – narandjasto-zut); bolest jetre karakterizirana
difuznm prozimajucim vezama fibroznog tkiva koje dijeli parenhim jetre
na mikronodularna i makronodularna podrucja (aree).
-
CITOKROM OKSIDAZA je krajnji kompleks respiratornog lanca. Zbog vaznosti
je nazvan i “fermentom disanja”. Sastoji se od dvije hem-A komponenete
i tri Cu-atoma.
-
CITOPLAZMA; vidi cytoplasm
-
CLONIC; koji se odnosi na clonus.
-
CLONUS (gr. klonos nemir); alternativna muskularna kontrakcija i relaksacija
u brzom slijedu.
-
COCCIDIA (gr. kokkos – boba, jagoda); parazitarni protozoi; zivotni im
ciklus obuhvaca merogony, gametogony, i sporogony...
-
COLLAPSE (lat colapsus , survati se, pasti, onesvijestiti se); stanje
ekstremne malaksalosti i depresije, sa greškom u cirkulaciji. Circulatory
c., odnosno shock (vidi), cirkularna insuficijencija sa kongestivnim
srcanim zatajenjem. C of the lung (pulmonal c.), bezracno ili fatalno stanje
dijela ili cijelih pluca, kao kod atelektaze, kod bronhalne obstrukcije
i pneumotoraksa. Massive c. je stanje prilikom kojeg cijela pluca ostanu
bez zraka, uglavnom zbog obstructie glavnog bronha.
-
COLLATERAL (lat. con-zajedno + latus.strana, postrani); 1. Sekundarni ili
akcesorni; ne direktni. 2. mali postrani ogranak, kao kod krvnih zila ili
zivaca.
-
COMA (lat.; gr. koma); stanje besvjesnosti iz kojega se pacijent ne moze
probuditi cak niti jakom stimulacijom. Zove se i exanimation. Hepatic
c., koma koju prati hepaticka encephalopathya. Uremic c., latergicno stanje
uzrokovano uremmiom. Ketotic c., latergicno stanje uzrokovano ketos(a)om.
-
CONCREMENT (lat concrementum); conctetion (vidi), pogotovo kalcificirani
cvoric ili slicna masa.
-
CONCRETION (lat. concretio, od cum – zajedno + crescere - rasti); 1. calculus
(vidi) ili anorganska masa u prirodnoj šupljini ili tkivu organizma. 2.
proces otvrdnjavanja i isušivanja.
-
CONGESTION (lat. congestio, drzati zajedno); abnormalna akumulacija fluida
poput krvi u dijelu organizma.
-
CONSTIPATION (lat. constipatio nagomilavnje zajedno); rijetka i teška
evacuatia fecesa; zacep.
-
CONVULSION (lat. convulsio, od convellere staviti zajedno); zestoka, navoljka
kontrakcija ili serija kontrakcija mišica koji su, normalno, pod utjecajem
volje. Central convulsion; uzrokovana je lezijom CNS-a. Clonic c., oznacava
alterirajucu relaksaciju i kontrakciju mišica. Puerperal c. je nevoljni
spasm koji se javlja u zenki nešto prije, tijekom i neznatno nakon poroda.
Tetanic c. je tonicni spasm koji se javlja bez gubitka svijesti.
Tonic c. je prolongirana kontrakcija mišica zbog epileptickog nemira. Uremic
c. je uzrokovana uremi(a)-om ili retenti(a)om (zadrzavanjem) u krvi
materijala koji bi trebali biti izluceni bubrezima.
-
CREATINE KINASE; Mg+2-aktivirani enzim.
-
CREATININE; ciklicki anhydrid(e) creatina (amino kiseline), finalni produkt
metebolima phosphocreatina (kreatinfosfat). Izlucuje se u urinu. Mjere
koncentracija u urinu se koriste kao indikatori bubrezne funkcije i mišicne
mase, a mogu biti korištene da pojednostave druga klinicka ispitivanja.Uvijek
se nalazi u krvi i izlucuje bubrezima. Dnevno se izlucuje u masi proporcionalnoj
mišicnoj, a predstavlja “individualnu konstantu” svake jedinke.
-
CREATININEPHOSPHAT – KREATININFOSFAT- phosphocreatinine je rezerva
energije u mišicima po formuli kreatin-fosfat + ADP = kreatin + ATP. Kreatinin
je završni produkt metabolizma kreatin-fosfata; izlucuje se bubrezima.
-
CREPITARE (lat. crepitus, us, m. zveket, štropotanje); zvuk poput zvuka
proizvedenog trljanjem dlaka izmedju prstiju.
-
CROUP; stanje uzrokovano acutnom obstructiom gornjih zracnih
prohoda (allergy-a, strano tijelo, infekti(on)-a, novotvorevina). Karakterizirano
je rezonantnim štektavim kašljem, promuklim i persistentnim stridorom.
-
CROUPOUS; koji se odnosi na croup; koji ima exsudatiu poput one tijekom
croupa.
-
CRVENA ATROFIJA – RED ATROPHY; kongestivna atrofija, uglavnom jetre, uzrokovana
greškama na desnom srcu.
-
CULLICULUS (pl., gen. culliculi); malo uzdignuce ili brezuljak. Cranialni
c.; c inferior i c. superior su središta auditornih (inferior) i vizualnih
(superior) reflexnih centara. Nalaze se simetricno u tectumu mesoencephalona.
-
CYANOSIS (gr.kyanos – plavo); plavo obojenje, pogotovo obojenje koze i
mucousnih membrana zbog prekomjerne koncentracije reduciranog hemoglobina
u krvi. Autotoxic c., enterogen(us)a cyanos(is)a. Central c., cyanosa koje
je nastala kao rezultat arterijalne nezasicenosti kisikom, aortna krv prenosi
reducirani hemoglobin. Enterogenous c. je sindrom koji je rezultat absorpti(on)e
nitrita i sulfida u crijevu, uglavnom oznacen kao methemglobinemia i/ili
sulfhemoglobinemia asocirana sa cyanosom. Uz navedene symptome, ovaj karakteriziraju
ozbiljan enteritis, bol u trbuhu, zatvor, dyspnea, syncopa, anemia. Zove
se i autotoxic cyanosis. False c., oznacava obojenja krvi nekim alternativnim
pigmentom. Hereditary methemoglobinemic c. je uzrokovana strukturnom alteracijom
molekule hemoglobina. C. lienis je pasivna kongestija slezene (congestion
lienalis). Peripherel c. je rezultat velikih kolicina reduciranog hemoglobina
(reduced hemoglobin) u venoznoj krvi, što je rezulat ogromne potrošnje
kisika na kapilarnom nivou (periferija). Pulmonary c. oznacava slabu oksigenaciju
krvi u plucima. C. retinae je jasna cyanosa retine, vidljiva u nekim slucajevima
cyanose kod congenitalnih srcanih mana, poput patent ductus arteriosus,
i drugih conranitalnih* srcanih grešaka. Shunt c. je uzrokovana miješanjem
arteriozne i vanozne krvi u srcu ili velikim zilama. Tardive c. se javlja
u sklopu congenitalne bolesti srca nakon što se greška na srcu razvila.
-
CYTOPLASM-a (gr. cyto – prazna posuda + plasma – plazma); dio protoplazme
(vidi protoplasm) koji okruzuje nucleus (jezgru).
-
CYTOSCOPY (cyto – stanica + skopein – istrezivati); istrazivanje stanica.
D
-
DECUBITUS (lat. decubitum, leci, srušiti se, pasti); 1. akt lijeganja dolje
(spupštanja, rušenja); takodjer pozicija koja se zauzima prilikom lijeganja.
2. decubitus ulcer; vidi pod ulcer.
-
DEFLACIJA (lat. de + flatio – puhati); 1. ispuštanje zraka. 2. smanjenje
kolicine papirnatog novca.
-
DIA- (gr. dia – potpun, temeljit); prefix koji znacava našto potpuno, izmedju,
skroz, kompletno.
-
DIABETES (gr. dia - kroz + bainein – ici); generalizirano termin se odnosi
na metabolicki nered karakteriziran polyuriom, kao u diabetes mellitus-u
i duabetes insipidusu. Kada se koristi sam, termin diabetes oznacava diabetes
mellitus.
-
DIAGNOSIS ( gr. dia – potpun, temeljit + gnosis - znanje); 1. determinati(on)a
prirode pojedinog slucaja bolesti. 2. umijece medjusobnog razlikovanja
pojedinih bolesti. Biological d. je diagnosa zasnovana na performance testu
(test performed on animals). Clinical d. se zasniva na symdromima, symptomima
i laboratoryskim pretragama tijekom zivota. Cytological, odnosno cytohistological
d, se zasniva na studiji stanica. Differential d. je determinati(on)a bolesti
ili bolesnog stanja pacijenta sistematskom komparacijom klinickih nalaza.
D. by exclusion; prepoznavanjem bolesti sistematskim iskljucivanjem ostalih
poznatih (i mogucih) bolesti. D. ex juvantibus (lat. ugoda, pomaganje)
se bazira na rezultatima tretmana. Laboratory d.... Pathological
d. se zasniva na gledanju (observati(on)i) prisutnih strukturnih lesi(on)a.
Physical d. je determinati(on)a bolesti inspecti(on-om, palpati(on)om,
percussi(on)om, i auscultati(on)om. Provocative d. indukcija specificnih
stanja u svrhu diagnose, poput indukcije napadaja u dubioznim slucajevima
epilepsye. Serum d. je dijagnoza koja se zasniva na analizi seruma; immunodiagnos(is)a.
-
DIARRHEA (gr. dia – kroz + rhein – teci); abnormalna frekventnost i vodnjikavost
izmeta (fecalne mase); proljev.
-
DIATHESIS; konstitucija ili kondicija tijela koja uvjetuje specificnu reakciju
tkiva na pojedini vanjski (extrinic) faktor i zbog toga cini jedinku osjetljivijom
na odredjenu bolest.
-
DIET (gr diaitta, nacin zivota); specijalno odredjena kolicina, vrsta i
nacin konzumacije hrane i vode za pojedinu jedinku u odredjenom vremenu;
pojedina dijeta (diet) je posebno pripremljena da udovolji specijalnim
potrebama individue, i ukljuci ili iskljuci odredjeni prehrambeni artikl.
-
DIET *(gr. daitia, nacin zivota); specijalno planirana, sustavna konzumacija
odredjene hrane i odredjene tekucine.
-
DIJAREA; vidi diarrhea.
-
DIJETA; vidi diet.
-
DILUTION (eng.) razrjedjivanje.
-
DIOCTOPHYMA RENALE - THE KIDNEY WORM; najveci poznati nematod. Nalazimo
ga u psa, goveda, konja i drugih zivotinja, rijetko u covjeka. Crvene je
boje, oko 35 cm (muzjaci) i 100 cm (zenke). Uglavnom su u zdjelici bubrega
ili slobodni u peritonealnoj šupljini. Visoko su destruktivni za bubrezno
tkivo i mogu izazvati smrt.
-
DIPHTHERIA (gr.diphtera – koza + ia); akutna infektivna bolest uzrokovana
toxogenicnim rodovima Corynebacterium diphterie, stecenim u kontaktu sa
inficiranim jedinkama ili nosiocima infekta koji je uglavnom smješten u
gornjim dijelovima respiratornog trakta, i karakteriziran je formiranjem
zilave (tvrde) membrane (pseudomembrane) fino zakvacene za tkivo koje lezi
ispod i koje ce krvariti ukoliko se membrana makne. U najopasnijim infekcijama
membrana zapocinje u tonsilarnoj regiji na jednoj od tonsila i moze se
proširiti na drugu tonsilu, meko nepce, zid pharynxa. Odatle se infekcija
širi i na larinx, tracheu, bronchialno drvo. Moze izazvati bronchialnu
obstructiu i smrt zbog hypoxie. Diphtheria se javlja i u cutanoj formi
i moze, rijetko, ukljuciti i oci, srednje uho, buccalnu mucosu, genitalie
i pupak (umbiculus). Sistemski efekti, poglavito myocarditis i periferni
neuritis, su posljedica exotoxina koji C. diphtheriae proizvodi.
-
DIPHTHERIC – DIPHTHERITIC, koji se odnosi na diphtheriu.
-
DYS- prefiks koji oznacava nešto bolno, loše, komplicirano, poremeceno,
abnormalno; suprotno od prefiksa eu-.
-
DYSESTHESIA (gr. dys – poremetnja + arithesis – osjetljivost); 1. distorzija
bilo kojeg osjeta, pogotovo osjeta dodira (taktilnog). Zove se i paraphia.
2. neugodni i abnormalni osjeti uzrokovani s normalnim podrazajima. Kompariraj
sa paresthesia.
-
DYSPEPSIA (gr. dys + paptein – probaviti); manjak snage ili funkcije za
probavu (digestion); mahom vezano za epigastricne neugode zbog hrane.
-
DYSPNEA (gr. dyspnoia – problemi sa disanjem); problematicno ili glasno
disanje.
-
DYSURIA (gr. dys + ouron – urin + ia); bolna i teška urinacija (urination).
E
-
ECHYMOSIS; mala hemoragicna mrlja, veca od petechie, u kozi ili mucousnoj
membrani tvori neuzdignutu, okruglu ili nepravilnu plavu ili crvenkastu
mrlju.
-
EDEMA (gr. oidema oteklina); prisustvo abnormalno velikih kolicina fluida
u intracelularnom prostoru tkiva. Edema moze biti lokaliziran, zbog venozne
ili limfaticne obstrukcije odnosno povecane vaskularne permeabilnosti ,
ili moze biti sistemski edem zbog slabosti srca i bubreznih bolesti. Edemi
se dijele prema mjestu na kojem se javljaju na: hydrothorax (pleuralna
šupljina), hydropericard (perikardijalna vreca), ascites (peritonealna
šupljina), masivni generalizirani edem se zove anasarca. Edema se zove
još dropsy ili hydrops.
-
EGZACERBACIJA; vidi exacerbation.
-
EGZOPTALMUS (po vuku); vidi exophtalmus.
-
EKCEM (gr. ekzeo – uskuham, uzbudim); kozno oboljenje popraceno svrbezom,
i pojavom cvorica, gnojnica i ljuskica.
-
EMBOLUS (gr. embolos, cep, klin); masa koagulirane krvi ili nekih
drugih elemenata (mjehurici zraka, fragmenti kalcija itd.) koji, nošeni
krvotokom iz širih u uze zile ,zacepe zilu (obstruiraju cirkulaciju).
-
EMESIS (gr. emein povracati); isto kao i vomiting; povracanje.
-
EMPYEMA; akumulacija gnoja u tjelesnoj šupljini (-abscess).
-
ENTERALGIA (gr. enteron – crijeva + algia – bol); bol ili neuralgia u crijevima.
-
EPILEPSIA –EPILEPSY (gr epilepsia – napadaj bolesti); grupa syndroma karakterizirana
proximalnom, prolaznom poremetnjom u mozdanim funkcijama; moze se manifestirati
episodicnim pogoršanjima ili gubitkom svijesti, abnormalnim motorickim
fenomenima, psihickim ili senzornim poremecajima, kao i poremecajima u
autonomnom nervnm sustavu (ANS-u).
-
ESERINE; vidi physostigmine.
-
ESR - Erithrocyte Sedimentation Rate; je mjera do koje erithrocyti sedimentiraju
iz dobro promiješane venozne krvi u specificiranim jedinicama vremena i
u specificiranim uvijetima. Visoki ESR je obicno posljedica povecanog nivoa
plazma proteina, poglavito fibrinogena i immunoglobulina. Znacajna povišenja
ESR-a su uocena kod monoclonalnih gammopathia, hypergammaglobulinemia zbog
upalnih bolesti i hyperglobulinemia; stanovita povišenja su prisutna tijekom
aktivnih upalnih (inflammatory) i intoksikativnih bolesti, kao i kod anemia.
-
EVENTRATIO (lat. eventratio – rasporiti, izvadti utrobu, od e – van + venter
– trbuh); 1. protrusia crijeva (i zeluca)
iz abdomena. 2. micanje abdominalne viscere. Diaphragmaticna e., pomicanje
zida diaphragme cranialno, uglavnom kao rezultat paralyse pherenic-nog
zivca (n. pherenicus); ulazak abdominalnih organa u torax... Umbilical
e...
-
EXACERBATION (lat. ex + acerbus – grub); pogoršanje stanja bolesti ili
jednog od symptoma.
-
EXOPHTALMUS (gr. ex + ophtalmos –oko); abnormalna protrusi(on)a* ocne jabucice.
F
-
FATIGUE (lat., fr. fatigatio) stanje povecane nelagodnosti i smanjene efikasnosti
rezultirano dugim ili jakim naporom; gubitak snage ili kapaciteta da se
reagira na situaciju.
-
FEHLING-OVA OTOPINA; alkaline copper sulfate solution (alkalna otopina
bakrenog sulfata) , slicna Benedictovom reagensu (vidi).
-
FLACCID (lat. flaccidus); slab, mekan, mlohav.
-
FLAKCIDNA PARALIZA – FLACCID PARALYSIS; paraliza koju prati gubitak
mišicnog tonusa i izostanak tetivnih refleksa u paraliziranom podrucju.
-
FLATULENCE (lat.flatulentia) prisustvo velikih kolicina zraka ili
plina u zelucu ili crijevu; dovodi do rastezanja organa.
-
FLATUS (lat. puhanje); 1. plin ili zrak u gastrointerstinalnom tractu.
2. zrak ili plin izbacen kroz anus. 3. f. vaginalis je izbacivanje (expulsion)
plina iz vagine.
-
FLEGMONA – PHLEGMON (gr. phlegmone); difuzna upalna reakcija na infekciju
mikroaerofilnih streptoccoca koji formiraju gnojne (supurativne) gangrene
i ukopane lezije koje mogu zahvatiti duboko subkutano tkivo i mišice, tvoreci
multiple empyeme.
-
FLEXURE eng, lat: FLEXURA, pl. flexura; zavoj, krivina; (NA) opci termin
za zavijeni dio strukture ili organa. F. pelvina je zdjelicni prevoj debelog
crijeva (colon, large interstine). Na engleskom flexura pelvina je pevic
flexure.
-
FLOCCULATION; colloidni fenomen tijekom kojeg se disperzna faza separira
u diskretne, mahom vidljive particule (cestice), a ne kao kontinuirana
masa; primjer je koagulacija (coagulation).
-
FLOKULACIJSKA REAKCIJA , vidi flocculation.
-
FLOTACIJA; vidi flotation.
-
FLOTATION (eng.); plutanje, plivanje.
-
FLUCTUATION (lat. fluctuatio); valovito gibanje, kao fluid u tjelesnoj
šupljini nakon protresanja.
-
FOETOR EX ORE; smrad iz usta (stvar iz povijesti).
-
FOOT; stopa, 30 cm; 12 incha (12 x 2.54cm =30cm).
-
FREMITUS; vibracije koje se osjecaju prilikom palpacije: bronchal f. je
isto što i ronchal f. – palpacijom zamjetljive vibracije prouzrokovane
prolazom zraka kroz veliko bronchalno deblo ispunjeno mucosnim sadrzajem.
F. pleuralis je palpacijom osjetljiva vibracija zida thorax-a zbog trenja
pleura (visceralis i parietalis) medjusobno. Pectoralni f. odnosno vocalni
f. su vibracije uzrokovane govorom (glasanjem). Pericardialni f. nastaje
zbog medjusobnog trenja površina pericardiuma. Tussive f. nastaje prilikom
kašlja.
-
FRENULUM, pl. frenula; (NA) opci termin za mali nabor integumentuma
ili mucosne membrane koja kontrolira ili ogranicava pokretljivost organa
ili dijela organa.
-
FRICTION (lat. frictio) akt trljanja, trenja.
-
FUNICULUS (funiculus, i, m. uzica, konopac)...
-
FURUNCLA – FURUNCULUS; bolni cvoric formiran u kozi kruznom upalom
coriuma i subcutanog tkiva omedjujuci centralnu krastu. Uzrokuju ga staphyloccci
koji udju kroz dlacne folikule, a to im je olakšano constitutionalnim ili
digestivnim greškama te lokalnom iritacijom.
G
-
GAMMA-GLOBULINI; serumski globulini sa najslabijom elektroforetskom
migracijom. Sastoje se gotovo samo od immunoglobulina tako da se cesto
greškom to koristi kao sinonim. Vidi serum globulin’s.
-
GAMMOPATHY ( gamma – globulin + pathy); stanje poremecene sinteze immunoglobulina.
-
GANGRENE (lat. gangraena, ugrizna rana koja završava smrcu); smrt tkiva,
uglavnom znatne mase tkiva, mahom vezana uz vaskularne (nutritivne) mane
koje slijedi bakterijska invazija i puterfaction.
-
GLAUCOMA (gr.glaukoma – neprozirnost lece oka); grupa bolesti oka koju
karakterizira porast intraokularnog tlaka, što izaziva patološke promjene
u optickom disku i tipicne defekte u vidnom polju.
-
GLOBULINI; vidi serum g., gamma g., ...
-
GLOTTIS; vokalni aparat larynxa. Sastoji se od tri vokalne spone (plica
vocalis) i otvora izmedju njih (rima glottidis).
-
GRANULOCYTOPENIA (granulocyte + gr. penia – siromaštvo); agranulocytosis.
-
GUTTA CADENS; kap koja pada; padajuca kap (stvar povijesti).
-
GUTTA, AE, F. kap
H
-
HABIT (lat. habeo, ui, itum, 2.drzati, imati); 1. cesta ili konstantna
radnja zasnovana na frekventnom ponavljanju; navika. 2. temperament, predispositi(on)a,
tip.
-
HABITUS (lat. habitus, us, m.spoljašnjost, narav, drzanje tijela); 1. polozaj
ili pozicija tijela. 2. tjelesna gradja i konstitucija (constitution).
-
HEMATURIA (gr. hemato – krv + uoron – urin + ia); prisustvo krvi u urinu.
Ovisno o mjestu mješanja krvi sa urinom postoje; renal, urethral, vesical
hematuria ...
-
HEMI- (gr. hemi – pola), prefix koji oznacava jednu polovicu.
-
HEMIANESTHESIA (hemi + gr. aisthesis – osjetlljivost); anesthesia koja
zahvaca samo jednu stranu tijela; zove se i unilateralna anesthesia.
-
HEMOGLOBINURIA; prisustvo slobodnog hemoglobina u urinu.
-
HEMORRHAGE (gr.hemo – krv + rhegnynai – izvirati); izlazak krvi iz krvnih
zila; krvarenje. Male hemorrhagije su klasificirane prema velicini na:
petechiae (vrlo male), purpura (do 1 cm), i ecchymosis (vece). Veca
akumulacija krvi u tkivu se zove hematoma.
-
HEPATALGIA (gr. hepat -jetra + algos – bol +ia) bol jetre /podrucja
jetre.
-
HEPATOBILIARY; koji se odnosi na jetru zuc ili zucovod; vidi biliary.
-
HEPATOBILIJARNI; vidi hepatobiliary.
-
HEPATOCELLULAR ICTERUS (hepatocelular jeundice); zutica uzrokovana ozljedom
ili bolesti stanica jetre.
-
HEPATORENAL SYNDROME; funkcionalna bubrezna poremetnja, oliguria i niska
koncetracija natrija u urinu, bez patoloških promjena na bubregu, povezana
sa cirrhosom i ascitesom ili sa obstruktivnom zuticom.
-
HROPCI; vidi rhonchus (pl. rhonchi).
-
HYAL(O)- (gr. hylos – staklo); prozirno tijelo ili tekucina (humor); nešto
što podsjeca na staklo.
-
HYALIN (gr. hyalos – staklo); 1. prozirna albuminoidna substancea,
jedan od produkata amyloidne degeneracije. 2. substanca od koje se
sastoji zid hydatidne cyste.
-
HYPER- (gr. hyper iznad); prefiks koji oznacava da je nešto iznad, više
od normale.
-
HYPERCALCINEMIA; povecane koncentracija kalcija u krvi. Manifestacija ukljucuje
iscrpljenost (fatigability), mišicnu slabost, depresiju, anorexiu, nauseu,
constipati(on)u.
-
HYPERPARATHYREOIDISM; stanje uzrokovano velikom kolicinom parathyroidnog
hormona. To za sobom povlaci hypercalciemiu i hypophosphatemiu, te utjece
na rad mnogih stanica. Manifestacija ukljucuje deposite kalcija u renalnim
tubulima, generaliziranu dekalcifikaciju kosti (osteoporosis), uzrokujuci
bol i mekocu kostiju, te spontane frakture ili lokalizirane cyste na kostima.
Hypercalcinemia dovodi do mišicne slabosti, gastrointerstinalnih symptoma
poput anorexie, neusee, povracanja (vomiting), abdominalnih bolova, (nujnosti...).
Sekundarni hyperparathyroidism se javlja kada serumski kalcij padne ispod
normalnog nivoa, kao kod kronicnih renalnih bolesti ili deficita
vitamina D. Tercijarni hyperparathyroidisam se odnosi na stanje u kojem
parathyroidni adenom izrasta iz sekundarne hyperplasie uzrokovane kronicnim
renalnim greškama.
-
HYPERPNEA (hyper + gr. pnoia – disanje); abnormalan porast u dubini i frekvenciji
respiratornih kretnji.
-
HYPERSALIVATION; ptyalism.
-
HYPOESTHESIA ( gr. hypo – ispod, manje + aisthesis – osjetljivost); dysesthesia
koju obiljezava abnormalno smanjena osjetljivost, poglavito na dodir.
-
HYPOPARATHYROIDISM; stanje uzrokovano smanjenom funkcijom parathyroidee,
bilo zbog autoimmune bolesti ili genetickih faktora ili odsjecanja
te zlijezde. Manjak parathyroidnog hormona dovodi do pada nivoa calcia
(Ca) u plasmi, što dovodi do povecane mišicne podrazljivosti i tetanye
koju slijedi porast plasma phosphata (P); metabolizam kostiju je reduciran.
Mogu biti i dermatogeni, ophtalmogeni (cataracts), psychiatricni i dentalni
symptomi, uz pratece primarne greške na drugim endokrinim zlijezdama (npr.adrenel
cortex).
I
-
ICTERUS – JAUNDICE (jawn’dis); zutica je sindrom oznacen hyperbilirubinemi-om
i depozicijom zucnog pigmenta ( bile pigment) u kozi, mukoznm membranama
i scleri, s uocljivim zutim obojenjam pacijenta.
-
ICTUS (lat. udarac, hitac); udarac, napadaj; ictus epilepticus, i. paralyticus,
i. sanguinis, i. solis – suncanica.
-
ICTUS CORDIS (lat. ictus + cor, cordis); udarac srca koji se vidi pomicanjam
ogranicenog dijela prsne stijenke.
-
ICTUS SOLIS (lat. ictus + sol, solis sunce); suncanica (“napadaj sunca”).
-
ILEUS (lat. sfrkati, zapetljati); obstrukcija crijeva.
-
IMERZIJA; vidi immersion.
-
IMMERSION (lat. immersio – uroniti, potopiti); 1. stavljanje ili uranjanje
tijela u liquid. 2. korištenje mikroskopa prilikom kojeg je i objekt i
objektno stakalce prekriveno liquidom (tekucinom).
-
INCH; 2.54 cm; 1/12 foot (stopa).
-
INCONTINENTIA(lat.) – INCONTINENCE(eng.); nesposobnost kontrole excretory-ih
funkcija. I. alvi (alvus, i, f. trbuh) je fecalna incontinentia. I. urinae
je urinaryna incontinenc(e)ia.
-
INCUBATION; 1. razvoj embrija u jaju oviparnih zivotinja, 2. razvoj infektivne
bolesti od infekcije do klinickih simptoma. 3. zapazanje i mjerenje kemijskih
i enzimskih reakcija u specificiranim uvjetima.
-
INDOLE; heterocklicki spoj dobiven iz ugljenog katrana, a proizvodi se
i decompositiom tryptophana u crijevu. Djelomicno je zasluzan za specifican
smrad fecesa. Kolor test produkcije indola se koristi za klasifikaciju
crijevnih bakterija.
-
INFLACIJA (lat. in – u + flare – puhati); pogledaj inflation.
-
INFLATION ( lat. in – u + flare – puhati); 1. rastegnutost sa zrakom, plinom
ili fluidom. 2. akt rastezanja sa zrakom ili plinom; upuhivanje zraka;
3. povecanje kolicine papirnatog novca u uporabi...
-
INFLUENZA; akutna viralna bolest koja zahvaca respiratorni trakt, javlja
se izolirano, u epidemijama ili pandemijama (više kontinenata istodobno
ili jedan nakon drugog). Obiljezena je upalom mucouse nosa, pharinxa, conjuctive,
te glavoboljom i ozbiljnom, cesto generaliziranom myagliom. Vrucina, hladnoca
i posrtanje su cesti. Myocard i CNS su rijetko zahvaceni. Nekroticni bronhitis
i intersticijalna pneumonia su uocljivi oblici zestoke influenze i osnova
za sekundarne infekcije. Avian i. se zove Newcastleska bolest. Equine
i svinjska (swine) i. je uzrokovana sa influenza A-virusom. Feline (macja)
i. je ime labavo vezano uz grupu visoko kontagioznih viralnih infekcija
dišnog sustava macaka. Goose (gušcja) i...
-
INFUSORIA (lat. pl. tako zvani jer se nalazi u infusiama nakon izlaganja
zraku); bivše ime za Ciliophora (vidi).
-
INGESTA (lat. pl., in in- u + gerere – nositi) hrana i pice unijeti u stomach
(zeludac).
-
INKONTINENCIJA; vidi incontinentia.
-
ISCHURIA (gr. ischo – suppress-ija + ourin – urin + ia), suppressija ili
retentia urina; zadrzavanje urina.
-
ISTHMUS, pl. isthmi; uska veza izmedju dva veca dijela ili tijela; (NA)
opci termin za takvu vezivnu strukturu ili regiju.
J
-
K
-
KALCITONIN; vidi calcitonin.
-
KANULA (po Vuku); vidi cannula.
-
KARIES; vidi criea.
-
KARIOZAN ; vidi CARIOUS.
-
KATETER; vidi catheter.
-
KLONICKI; vidi clonus.
-
KOKCIDIJE; vidi coccodia
-
KOLAPS; vidi collapse.
-
KOLATERALNI; vidi collateral.
-
KOLESTAZA, vidi cholestasis.
-
KOLIKE (colic, gr. kolikos, lat. colica) predstavljaju simptom akutne abdominalne
boli koju karakterizira intermitentna visceralna bol s fluktuacijama izavanim
peristaltikom glatkih mišica.
-
KOMA; vidi coma.
-
KONGESTIJA; vidi congestio.
-
KONKREMENT; vidi concrement.
-
KONKREMENT; vidi concrementum.
-
KONVULZIJA; vidi convulsion.
-
KREATIN...; vidi creatin....
-
KREPITACIJA; vidi crepitare.
-
KRONICNO; vidi chronic.
-
KRUPOZAN; vidi croupous.
L
-
LAP; pogledaj ALP.
-
LAXATION; defecation, defekacija.
-
LAXATIVE (lat. laxativus, što olakšava, oslobadja); 1. sredstvo koje izaziva
evakuaciju sadrzaja iz crijeva; chataricno ili purgativ(e)no. 2. uocljivo,
blago chatarticno.
-
LEGAL-OV TEST (za aceton); potrebno je zakiseliti urin sa klorovodicnom
kiselinom (HCl) i destilirati. Otopina natrijevog hidroksida i natrijevog
nitroprusida dodana destilatu, daje rumenocrveno obojenje, koje acetic
acid (acetooctena kiselina, ako je prisutna!) mijenja u purpurnu. Creatinin
ce takodjer izazvati crveno obojenje, ali ce boja nestati kada doda se
acetic acid (acetooctena kiselina) .
-
LEUKOPENIA (leucocyte + gr. penia – siromaštvo); redukcija broja leukocita
u krvi.
-
LIPOTROPIC FACTOR djeluje na metabolizam masti ubrzavanjem izlucivanja
masti iz jetre i smanjenjem masnog deposita jetre
-
Lj
-
LOCHIA (gr. lochia); vaginalni iscjedak koji se javlja tijekom prvog
tjedna nakon poroda. L. alba nastaje kada je kolicina krvi smanjena, a
koncentracija leukocyt(e)a povecana. L. rubra je vaginalni iscjadak koji
se sastoji od gotovo ciste krvi, a nastaje neposredno nakon poroda. L.
sanguinolenta je gusti vaginalni iscjedak, kestenjaste boje, koji se javlja
par dana nakon poroda. L. serosa je serozni vaginalni iscjedak koji
se javlja otprilike 5 dana nakon poroda.
-
LOHIJA; vidi lochia.
-
LUPUS (lat. lupus – vuk); ime orginalno dano lokaliziranim destrukcijama
ili degeneracijama koze uzrokovanim razlicitim koznim bolestima. Iako je
termin nekoc korišten, mahom, za lupus vulgaris, a sada za lupus erythematosus,
bez dodatka, termin lupus sam za sebe nema specificno znacenje. L. erythamatosus,
l. erythematosus chiliblan, l. erizhematosus discoid, hyperthropic, systemic,
profundas, tumudus...
-
LYMPHADENITIS; upala jednog ili više limfnih cvorova, uglavnom uzrokovana
primarnim fokusom infekcije negdje drugdje u tijelu.
M
-
MADIDTNA PLOHA; (lat. madidus –a –um mokar, vlazan); vlazna ploha, (stari
termin).
-
MEATUS, us, m. put, prohod (stvar povijesti).
-
MELENA (gr. melaina, fem. od gr. meles crn); pasaza crne i smolaste stolice
obojene s krvnim pigmentima ili alterirane krvlju.
-
MENISCUS (gr. meniskos – polumjesec); 1. polumjesecasta struktura koja
se javlja na površini stupca tekucine (liquida), npr. u pipeti ili
menzuri, convexna ili concav(e)na oblika zbog utjecaja kapilarnog efekta
(capillarity). 2. (NA) opci pojam za polumjesecastu strukturu na tijelu.
Obicno se koristi sam da oznaci polumjesecaste discove fibrocartilage (fibrozne
hrskavice) vezane na prednju articularnu površinu tibie.
-
MESENTERY (lat. MESENTERIUM), membranski nabor koji povezuje razlicite
organe
s tjelesnim zidom. Termin se uobicajeno odnosi na peritonealni list (nabor)
koji povezuje tanko crijevo (small interstine) s dorzalnim zidom abdominalne
šupljine.
-
METEORISM (gr. meteorizein – nepuhati); timpanija (tympanites); prisustvo
plina u abdomenu i crijevima.
-
MICTION; urination.
-
MICTURATE; urinate.
-
MICTURITION (lat micturire - mokrenje); passage (pasaza) urina; urination.
-
MIDRIJAZA; vidi mydriasis.
-
MIMETIC (gr. mimetikos); oznacava stimulaciju nekog tjelesnog procesa ili
bolesti, odnosno stimulira nešto što stimulira funkciju, proces itd. Koristi
se u slozenicama kao npr; sympathomimetic.
-
MIOSIS (gr. meiosis umanjivanje); kontrakcija pupile.
-
MOLE (skrac. od nj. molekulargewicht, molekularna tezina); 6.023
x 1023 molekula. Skracenica je mol.
-
MONOCYTOPENIA (monocyte + gr. penia – siromaštvo); abnormalan pad proporcije
(kolicine) monocyta u krvi.
-
MONONUCLEAR PHAGOCYTE SISTEM; vidi MPS.
-
MONOPLEGIA (gr. monos – jedan + plege – napadaj); paralys(is)a jednog uda.
(dijela tijela).
-
MORFIJ; vidi morphine.
-
MORPHINE (lat. morphine, morphinum); glavni i najaktivniji opioidni
alkaloid opiuma. Ima snazno analgeticko djelovanje i odredjeno centralno
stimulativno djelovanje. U SAD-u se obicno koristi u obliku sulfatne soli,
a u Europi se preferira u obliku hypoclorid(e)nih soli. Kriva upotreba,
odnosno zloupotreba, vodi do ovisnosti.
-
MPS, Mononuclear Phagocyte Sistem; skupina stanica koja se sastoji od makrofaga
i njihovih prekursora (krvni monociti i njihovi prekursori u koštanoj mozdini)
Termin je trebao zamijeniti stariji RES termin (Reticulo Endothelial Sistem),
koji ne ukljucuje sve makrofage i druge nesrodne tipove stanica.
-
MUCUS; slobodna sluz s mucousnih membrana. Sastoji se od sekreta zlijezda,
raznih neorganskih soli, deskvamiranih stanica i leukocita.
-
MUKOZNI ISCJEDAK; vidi mucus (discharge).
-
MUREKSIDINSKA PROBA; vidi murexide.
-
MUREXIDE (lat. murex – purpurni morski puz); ammonium purpurete; substanc(e)a
koja se tvori u Weidelovom testu za uric acid (mokacna kiselina).
Purpurna boje se dobiva ukoliko je uric acid prisutna.
-
MUSCULUS GASTROCNEMIUS (2 glave); hvatišta: origin, caput mediale
poplitealnna površina femura, gornji dio medialnog condyl(e)a i kapsula
koljena, caput laterale lateralni condyle i capsul(e)a koljena; insertion,
aponeurosne jedinice sa tetivom soleusa do calcanealne tetive (Achilles
tendom – Ahilova tetiva); innervation, n. tibialis; akcija; plantarna fleksija
gleznja, fleksija koljenog zgloba.
-
MYDRIASIS; dilatacija pupile.
N
-
NA; Nomenclatura Anatomica; anatomsko nazivlje na latinskom jeziku.
-
NAUSEA (lat., gr. nausea – morska bolest); neugodna senzacija, neodredjeno
vezana za epigastrium i abdomen, i cesto kulminira povracanjem.
-
NEPHROS (gr.); bubreg (hr.), ren (lat.) kidney (eng.)
-
NEPHROTIC SYNDROME je ime za grupu bolesti koje obiljezavaju defektni bubrezni
glomeruli. Karakteriziraju ih jaka proteinuria i lipiduria s razlicitim
stupnjem edema, hipoalbuminemie i hipolipidemie.
-
NEURALGIA (lat.neuralis, gr. neuron + algia – bol); bol koja se pruza duz
jednog ili više zivaca. Veliki broj neuralgia imenujemo prema mjestu nastanka;
brachial, facial, occipital, supraorbital, ili prema causi (uzroku);
anemic, diabetic, malarial, syphilitic...
-
NEUTROPHIL; granularni leukocyt koji ima jezgru s 3 – 5 reznjeva
povezanih s tankim reznjevima kromatina. Citoplazma im sadrzi uocljive
granule. Neutrophili sudjeluju u chemotaxi(s)ama, phagocytos(is)i, te se
vezu na imuni kompleks. Nesegmentirani odnosno nefilamentirani n. su nezreli
stadiji.
-
NISTAGMUS; vidi nystagmus.
-
NOTORAN (lat. notorus - poznat); opce poznat.
-
NYSTAGMUS (gr. nystagmos - pospanost); nevoljko, brzo, ritmicno kretanje
ocne jabucice u horizontalnom, vertikalnom, kruznom ili kombiniranom
smjeru.
-
O
-
OBSTIPATION – OBSTIPATIO (lat. opstipatio); zacep, zatvor
-
OLIGAKSIURIA (gr. oligakis – malokad + ouron – urin + ia); stanje tijekom
kojeg sa urinacija rijetko zbiva.
-
OLIGURIA; lucenje male kolicine urina.
-
OPSISTHOTONOS (gr. opsistho- ledja, straga + tonos – tension); vrsta spasma
koja se sastoji od extrem(e)ne hyperextensi(on)e tijela. Glava i udovi
su pomaknuti straga, a tijelo naprijed.
-
ORIFICIUM, pl. orifica; otvor (ili eng. orifice); pogotovo ulaz ili izlaz
iz neke šupljine ili cijevi (prohoda); Sinonim je ostium (NA)
-
OSOPHAGISMUS – ESOPHAGISMUS ili još bolje ESOPHAGOSPASM.
-
P
-
PANCREAS, gen. pancreatis, pl. pancreata (lat. od gr.pankreas; pan –sve
+ kreas – meso); velika, izduzena zlijezda, smještena transverzalno iza
zeluca (stomach), izmedju slezene (spleen) i dvanaestnika (duodenum). Desni
ekstremitet (okranak), caput (head – glava) je veci i usmjeren prema dolje.
Lijevi ekstremitet (okranak) ili cauda (tail – rep) je polozen transverzalno
i završava blizu slezene. Pancreas je septama podijeljen u lobule (reznjeve).
Endokrini dio (pars endocrina) pancreasa sastoji se od Langerhansovih otocica,
koji proizvode i luce direktno u krv hormone insulin (beta stanice), glucagon
(alpha stanice) i somastatin (delta stanice). Neki otocici sadrze i PP
(ili F) stanice koje luce pancreaticni polypeptid. Exocrini dio (pars exocrina)
se sastoji od sekretornih jedinica (pancreatic acini; acinus, i, m. jagoda).
Proizvode i luce u duodenum pankreasni sok (pancreatic juce) koji sadrzi
enzime bitne za probavu proteina.
-
PARA- (gr. para – ka, na , od strane...); prefiks koji oznacava pokraj,
blizu, slican, abnormalan...
-
PARAANESTHESIA; anesthesia donjih (caudalnih) dijelova tijela i straznjih
nogu. Zove se i paranesthesia.
-
PARALYSIS, pl. paralyses (gr. para – kao, na + lyein – gubiti); gubitak
ili oštecenje motorne funkcije, djelomicno zbog lezija na zivcanom
ili mišicnom mehanizmu; takodjer, analogno, greške na senzornoj funkciji.
-
PARAPLEGIA; (para – kao, na, za + plege – napad + ia); paralysa nogu i
donjih dijelova tijela.
-
PARENCHYMA; esencijalni (funkcionalni) elementi organa ili esencijalni
organi organizma.
-
PARESIS (gr. “relaksacija”); slaba ili nekompletna paralysa (paralysis).
-
PARESTHESIA (para + aisthesis - osjet), abnormalna senzacija (osjet) dodira,
poput peckanja, bockanja, hodanja mrava, uglavnom bez vanjskih stimulusa
(podrazaja).
-
PAROKSIZMALNO; vidi paroxysm.
-
PAROXYSM; nagao povratak ili intenziviranje symptoma.
-
PATELLAR REFLEX; kontrakcija m. quadricepsa i extensi(on)a noge kada je
patellarni ligament udaren.
-
PERACUTE (lat. peracutus) izrazito akutan ili oštar (zestok).
-
PERAKUTAN; vidi peracute.
-
PERCUSSION (lat. percussio); akt kucanja (udaranja) dijela tijela kratkim,
usmjerenim udarcima, a u cilju dijagnosticiranja stanja tkiva i organa
koji leze ispod površine tijela na osnovi zvuka koji se stvara. Ausculatory
p., auscultatia, mahom sa stetoscop(e)om, zvuka dobivenog percussiom. Bimanualna
p., uglavnom nacin percuss-iranja gdje se srednjak lijeve ruke polozi na
površinu tijela (pleximatar), a udara se srednjakom desne ruke (plexor).
Instrumentalna p. koristi plexor ili cekic. Comparatvna p., duboka p.,
palpatorna p., respiratory p., topographic p....
-
PERINEUM (gr. perineos prostor izmedju anusa i scrotuma); 1. (NA) svod
pelvisa (zdjelice) i asocirane strukture koje zauzimaju zdjelicne otvore;
sprijeda je povezana s pubic symphisis, laterallyno s ischial tuberosities,
a straga sa coccyx. 2. regija izmedju anusa i scrotuma, odnosno vulv(a)e
-
PETECHIA; sitna, neuzvišena, potpuno okrugla, rumenkasto-crvena mrlja,
uzrokovana intradermalnom ili subkutanom hemorrhag(e)iom (krvarenjem)
-
PHYSOSTIGMINE; cholinergic alkaloid koji ima anticholinesteras(e)nu aktivnost,
dobivn iz sasušene zrele sjemenke Physostigma venenosum (Calabar grah,
u Africi zvan esere). Koristi se površinski za izazivanje mioze (miosis)
i povecanje intraokularnog tlaka prilikom glaucome, te da oslabi efekte
koje je na CNS-u (central nervous system) izazvala predoziranost anticholinergicnim
drogama (anticholinergic syndrome).
-
PILOCARPINE; cholinomimeticni alkaloid dobiven iz lišca porodice
Pilocarpus. Ima prvenstveno muskarinske efekte. Kad se aplicira u
oko (humana medicina) izaziva miozu (miosis) te kratkotrajni porast
, a potom dugotrajni pad intraocularnog tlaka. Koristi se u tretmanu glaucome.
-
PIPERAZINE; antihelmintik korišten protiv Ascaris lumbricoides i Enterobius
vermicularis. Piperazin uzrokuje slabu paralizu muskulature nametnika utjecuci
na permeabilitet i uzrokujuci hiperpolarizaciju membrana. Aplicira
se oralno.
-
PLASMA; krvna tekucina bez eritrocita i leukocita , ali sadrzi fibrinogen
( za razliku od krvnog seruma); svijetlo zute boje.
-
POLIURIA; lucenje velike kolicine urina.
-
POLLAKSIURIA; pollakuria.
-
POLLAKURIA (gr. pollakis – cest + ouron – urin + ia); izrazito frekventno
izlucivanje urina. Zove se i pollaksiuria.
-
PORPHYRIA (gr. ljubicasto); poremetnja metabolizma porphyrina. Biokemijski
se uocava porast formiranja i izlucivanja porfirinskih i drugih precursora,
a klinicki simptomi cine razlicite neurološke i kutane manifestacije. Opcenito
se dijele na jetreni (hepatic), erythropoetski i erythrohepaticki, ovisno
o lokalizaciji ekspresije biokemijskog defekta.
-
PROLIFERATION (lat. proles – potomstvo + ferre – nositi, dinositi); reprodukcija
i multiplikacija istovrsnih oblika, posebice stanica i morbidnih cysta.
Fibroplastic p. je pretjeran rast kolagenog vezivnog tkiva (collagenous
connective tissue), koje zahvaca veci broj organa tijela, kao što
se zbiva tijekom lupus erythematosus, scleroderma, i drugih kolagenih bolesti.
-
PROLJEV; vidi diarrhea.
-
PROPULSION (lat. pro – za + pello, pulsum 3.lupati, tiskati) tendencija
padanja naprijed tijekom hoda.
-
PROTEINURIA; prisustvo serumskih proteina u urinu; zove se i albuminuria.
-
PROTOPLASM (gr. protos – prvi + plasma – plazma); viskozan, proziran, polifazni
colloid s vodom kao stalnom fazom, koji cini osnovni materijal svih stanica.
Sastoji se, ponajviše, od nukleinskih kiselina, proteina, lipida, ugljikohidrata
i neorganskih soli. Protoplazma koja okruzuje nucleus (jezgru) se zove
cytoplasma, a ona koju sadrzi nucleus je nucleoplasma.
-
PSEUDO- (gr. pseude – krivo, lazno); prefix koji oznacava nešto krivo
ili lazno (i spuriousno).
-
PSEUDORABIES (LAZNA BJESNOCA, AUJESZKY-EVA BOLEST); visoko kontagiozna
bolest koja zahvaca CNS svinje, goveda, psa, macke, štakora i drugih zivotinja.
U svinja infekcija se iskazuje, uglavnom, u blazem oblliku no u drugih
zivotinja. Uzrocnik je herpesvirus. Karakterizira je nagli nastup, jaki
pruritus, kasnje paralys(is)a, convuls(on)je i smrt unutar 3-5 dana od
nastupa symptoma. Zove se i infectious bulbar paralysis.
-
PTOSIS (gr. ptosis - pad); 1. prolapsus organa ili tijela. 2. Padanje
gornjeg kapka zbog paralys(is)e treceg zivca ili sympatheticne innervati(on)je.
-
PTYALISM (gr. ptyalismos, lat. ptyalismus); povecano lucenje sline; hypersalivation.
-
PUERPERIUM; period od kraja treceg stadija trudnoce, pa sve dok traje (involucija)
involution uterusa. Uglavnom traje (kod ljudi) 3–6 tjedana.
-
PULSE (lat. pulsus, us, m udaranje); ritmicna ekspanzija arterija koja
se moze palpirati prstima.
-
PULSUS – PULSE; p. celer – brzi puls, quick pulse; p. differens – puls
nejednakih kvaliteta na simetricnim dijelovima tijela; p. filiformis –
mekan puls; p. fortis – snazno bilo; p. frequents – frekventan puls; p.
iregularis perpetuus – puls koji je konstantno nepravilan; p. magnus –
veliki, jaki puls; p.magnus celer – veliki jaki i brzi puls; p. molis –
meki puls; p. parvus - mali puls; p. plenus – puni puls; p. undulosus –
undulirajuci puls; p. vacuus – ekstremno slabi puls; p. venosus – venousni
puls; p. tardus – abnormalno spori puls zbog jako duge sistole ili dijastole.
p., ...
-
PUNCH; instrument za perforiranje i vadjenje diska ili segmenta tkiva ili
materijala. Biopsy p...
-
PUNCTA MAXMA SEU PUNCTA OPTIMA pl.; sq je punctum maxime seu punctum optimum;
(punctum. i, n. ubod, tocka, optimus, a, um, superlativ od bonus, a, um,
dobar; maxime adv. najviše, osobito); tocke na kojima se osobito osjeti
(inspectiom i palpatiom i auscultatiom) otkucaj srca.
-
PUNCTURE (lat. punctura); akt probadanja ili penetriranja s oštrim objektom
ili instrumentom.
-
PURGATIVE; sinonim za chataric (def. 1).
-
PUS, puris, pl. pura; tekuci upalni produkt koji se sastoji od stanica
(leukocyt(e)a) i gustog fluida bogatog proteinima, zvanog liquor
puris.
-
PYEL(o)- (gr. pyelos zdjelica); zdjelica, pelvis.
-
PYELITIS (pyelos – pelvis + itis); upala bubrezne zdjelice. Prati je bol
i osjetljivost u podrucju slabina, iritabilnost mjehura, remittentna (povratna)
vrucica, krvav ili gnojan urin, diarrhea, povracanje (vomiting) i osobit
bol prilikom flexie bedara.
-
PYELONEPHRITIS (pyelo + gr. nephros bubreg); upala bubrega (kidney,
ren, nephros) i njegove zdjelice (pelvis). Zapocinje u intersticiju
i rapidno se širi na tubule, glomerule i krvne zile. Uzrok je bakterijska
infekcija. Acut(e)ni p. se naglo javlja, symptomi su vrucica, hladna drhtavica,
bol u costovertebralnoj regiji i slabinama te symptomi upale mokracnog
mjehura (bladder inflammation). Chronic p. je obiljezen cicatricalnim (oziljnim)
efektima prethodne infekcije ili recurrentne (povratne) ili progressiv(e)ne
infekcije. Tipicno, podmuklo napada i ponekad dovodi do chronicne renalne
(bubrezne) insufficiencye.
-
PYURIA (gr. pyon – gnoj + ouron – urin + ia); prisustvo gnoja u urinu.
-
R
-
RE- (lat.); prefiks koj znaci natrag ili ponovo.
-
REFLEKS AHILOVE TETIVE; vidi achilles tendom reflex i m. triceps surae
reflex.
-
REGURGITATION (re - nazad + gurgitere – teci); tijek (kolanje) u suprotnom
smjeru od normalnog, kao izbacivanje hrane i plina iz zeluca, ili povratni
tijek krvi natrag u srce, ili izmedju komora srca kada su zalisci inkompetentni.
-
REJECTION (lat. re – natrag + jection – baciti); 1. immun(e)i odgovor protiv
transplatiranog tkiva koji moze dovesti do smrti transplantata. 2. vracanje
ingesta iz buraga u usta na prezvakavanje.
-
REMITENT (lat. remitere, poslati natrag) stanje s naizmjenicnim razdobljima
remisije ( remission – umanjenje simptoma) i egzacerbracije (exarcerbration
– pojacanje simptoma)
-
RES, ReticuloEndothelial System; grupa stanica koja ima sposobnost da sequestriraju
strane cestice i infekte. Ukljucuju makrofage i prekursore makrofaga, specijalizirane
endotelne stanice koje leze u sinusoidama jetre, slezene i koštane srzi,
te retikularne stanice limfatickog tkiva (makrofagi) i koštane mozdine
(fibroblasti). Vidi MPS, Mononuclear Phagocyte System.
-
RETENTION (retentio, onis, f. ustavljanje); 1. akt ili proces drzanja u
vlasništvu, ili odrzanje stalnog mjesta ili pozicije. 2. persistentno neizlucivanje
iz tijela tvari koje se normalno luce.
-
REZONANCA (lat. resonare – razlijegati se); porast intenzivnosti titraja
kada se ucestalost vanjske sile koja uzrokuje titraje podudara (pozitivno
interferira) s ucestalošcu titraja vlastitog sistema. 2. Sposobnost uvecavanja
dugotrajnosti ili snage zvuka koje imaju prostorije ciji zidovi (stijenke)
dobro odbijaju zvucne valove.
-
RHONCHI SIBILANTES (lat. sibilus, -i, m. zvizdanje); sitni hropci (povijesni
termin).
-
RHONCHI SICCI (lat. siccus, -a, -um suh) suhi hropci (povijesni termin)
-
RHONCHI SONORI (lat. sonorus, -a, -um, glasan, zvucan); krupni hropci (povijesni
termin).
-
RHONCHUS (pl. rhonchi, lat. zvuk hrkanja); kontinuirano suho klepetanje
u grlu ili bronhalnom dijelu zbog djelomicne obstrukcije. Hropci.
-
S
-
SACCADE (fr. trzanje); serije nevoljkih, isprekidanih, brzih, malih pokreta
ili trzaja oba oka simultano u mijenjanju tocke fiksacije na vizualiziranom
objektu.
-
SALIVATION (lat. salivtio), 1. sekrecia sline. 2. ptyalism.
-
SCHISTOSOMA (gr. schistos – podijeliti + som – tijelo); rod trematodnih
parazita; muzjak nosi zenku u ginecophoralnom kanalu...
-
SCINTIGRAPHY; tvorba dvodimenzionalnih prikaza distribucije radioaktivnosti
u tkivu nakon interne administracije (aplikacije) radionuklida. Slike se
snimaju sa scintillationom kamerom.
-
SEDIMENTATION; akt izazivanja depozicije sedimenta, narocito korištenjem
centrifuge. Erithrocyte s., pogledaj ESR (Erythrocite Sedimentation Rate).
Formalin-ether s. (Ritchie) je tehnika odredjivanja parazita u fecesu;
ukljucuje centrifugiranje razrijedjenog fecesa, dodavanje etera- formalina
u pretrazivani primjerak, recentrifugiranje (ponovno centrifugiranje) i
pretrazivanje sedimenta u vlaznoj podlozi.
-
SENSIBILITY (lat. sensibilitas); osjetljivost na podrazaje; sposobnost
osjeta ili podrazljivosti (tkiva; ne specijaliziranih organa poput oka,
uha, nosa i aparata za ravnotezu).
-
SEQUESTER (,tra, trum, adi. postredujuci, ili ubijen ilegalno); odvojiti
ili separirati mali dio od cjeline (i onda ga razgraditi).
-
SEROUS (lat. serosus); koj ima veza sa serumom.
-
SEROZAN; vidi serous.
-
SERUM (pl. serums ili sera); cisti dio nekog tjelesnog fluida (krv – krvni
serum, imuni serum – krvni serum imunizirane zivotinje...); cisti fluid
koji luce serousne (serozne) membrane.
-
SERUM GLOBULIN’S; svi plazma proteini osim albumina, koji nije globulin,
i fibrinogena, koji nije u serumu. Serumski globulini su podijeljeni u
alfa- beta- i gama- globuline na osnovi njihove relativne elektroforetske
mobilnosti.
-
SERUM KRVNI; ostaje nakon grušanja krvi (ugrušak + serum); ne sadrzi fibrinogen
(za razliku od plazme).
-
SHOCK; stanje dubokog hemodinamickog i metabolickog nereda karakteriziranog
slabostima cirkulatornog sustava u cilju odrzanja adekvatne opskrbljenosti
krvlju vitalnih (parenchymatousnih) organa. Moze biti uzrokovan smanjenim
volumenom krvi (hypovolemic shock), slabostima srca (cardiogenic shock),
ili neadekvatnom vazomotornom aktivnošcu (nerogenic shock, septic shock).
Klinicki simptomi hipovolemicnog ili kardiogenicnog šoka ukljucuju: hipotenziju,
hiperventilaciju, hipotermiu, vlaznu, cijanoznu kozu, slabi i brzi puls,
oliguriu, mentalnu konfuziju, agresivnost i tjeskobu. Septicki šok se na
pocetku manifestira snizenom i povišenom temperaturom, toplom vlaznom
kozom, manjim stupnjem hipotenzije i povecanim srcanim outputom. Ukoliko
se ne lijeci klinicka slika ce se izjednaciti s klinickom slikom kardiogenog
ili hipovolemickog šoka.
-
SIMULTANEOUS; eng. istodoban, istovremen.
-
SINGULTUS; štucanje, eng. hiccup.
-
SINKRONIJA ; vidi synchrony.
-
SINUS (lat. šupljina, nabor); 1. rupa ili kanal (NA); generaliziran
termin za prostore kao što su dilatorni kanal za venoznu krv u glavi
(cranium) ili jetri (liver, hepar), ili zracne šupljine u kostima glave
(nuzšupljine nosa su sinusi.). 2. abnormalni kanal ili fistula kroz koju
se cijedi gnoj.
-
ŠOK, vidi shock.
-
SPASM (lat. spasmus); 1. iznenadna, zestoka, nevoljka kontrakcija
mišica ili grupe mišica, prati ih bol i interferiraju s funkcijom, proizvode
nevoljke kretnje i distorzije. 2. iznenadna, ali prolazna konstrikcija
prolaza, kanala ili otvora.
-
SPASMOLYTIC; kontrola spasma; antispasmodic(ko) sredstvo
-
SPAZAM; vidi spasm.
-
SPECULUM, pl. specula (lat. ogledalo); instrument koji pokazuje unutrašnjost
otvora ili šupljine tijela povecavajuci njegov otvor.
-
SPONDYLITIS; inflammati(on)a vertebrae (upala kralješnice).
-
SPURIOUS (lar. spurius); simuliran, ne pravi, lazan.
-
SPUTUM; tvar izbacena iz pluca, broncha i/ili trachee kroz usta.
-
STENOSIS OSTII; (povijesni termin); ostium, ii, n. ušce, utok, vrata; suzenje
otvora srca.
-
STENOSIS; suzenje ili stezanje kanala ili otvora.
-
STERTOR (lat); hrkanje, eng snoring.
-
STOPA; vidi foot.
-
STRABISMUS (gr. strabismos – škiljenje); devijacija oka koju
pacijent ne moze kontrolirati i ispraviti. Oci zauzimaju polozaje medjusobno
srazmjerne, ali razlicite od onih u fiziološkim uvijetima. Razlicite forme
strebismusa se oznacavaju kao tropi(as)e + odgovarajuci prefix: cyclotropha,
esotropia, exotropia, hyper- i hypotropia. Zove se i heterotropia.
-
STRANGURIA; strangury.
-
STRANGURY (gr stranx – kap + ouron – urin); sporo i bolno istjecanje urina,
zbog spasma urethre i mokracnog mjehura (bladder).
-
STRIDOR (lat. stridor, oris, m. piskanje); hrapav, visok respiratorni zvuk
(šum), kvalitete poput inspiratornog zvuka koji se moze cuti kod akutne
obstrukcije laringsa (acute laryngeal obstruction).
-
SUBACUTE; djelomicno akutan; izmedju akutnog i kronicnog.
-
SUBAKUTAN; vidi subacute.
-
SUBCHRONIC; izmedju kronicnog i subakutnog.
-
SUBKRONICAN;vidi subchronic.
-
SUBLIME (lat. sublimare), isušiti suho tijelo toplinom i potom ga drzati
u procišcenoj formi kao krutinu ili prašak.
-
SUCCUSION (lat. succusio zamljotres, jako tresenje); procedura u kojoj
tijelo koje se trese proizvodi pljuskavi zvuk zbog prisustva plina i fluida
u tjelesnoj šupljini. Hippocratic s., succusion koja se javlja u grudima
(i abdomenu); uglavnom pathognomonicna za pneumohydrothorax (ili liquidoperitoneum).
-
SULFONAMIDE; kemijska grupa SO2NH2 . Sulfonamidi ili sulfa drugs
su derivati sulfonamida, koji kompetitivno inhibiraju sintezu folne kiseline
u mikroorganizmima. Djeluju bakteriostatski protiv gram-pozitivnih i gram-negativnih
cocca, gram-negativnih bacilla, i širokog spektra ostalih bakterija.
Vecim dijelom su zamijenjeni efektnijim i manje toksicnim antibioticima.
-
SUPERNATANT (lat. super-iznad + natante-plivati); likvid koji nakon precipitacije
lezi iznad tvrde komponente sustava.
-
SURA, -ae, f. list noge.
-
SYN (gr, syn sa, zajedno); prefix koj oznacava uniju ili asocijaciju.
-
SYNCHRONY; (gr. syn + chronos – vrijeme); simultano odvijanje dva dogadjaja;
veza izmedju dva dogadjaja fiksnim vremenskim intervalom; istovremenost.
ŠOK, vidi shock.
-
T
-
TAENIA, pl. taeniae (lat, plosnata vrpca, veza); 1. plosnata vrpca ili
traka mekog tkiva; zove se i teneia (NA - Nomenclatura Anatomica alternativa).
2. organizam iz roda (genus) Taenia. Taeniae coli, tri tanke veze, oko
5 mm široke i za 1/6 krace od colona. Formiraju ih longitudinalne niti
muscularne tunice debelog crijeva (large interstine). Pocinju s korjena
crvolikog (vermiformnog) slijepog crijeva (appendix – cecum), i odatle
se niti šire i tvore kontinuiranu ovojnicu oko tube (crijeva).
-
TECTUM, krovolika struktura. Tectum mesocephalicum...
-
TENESMUS ALVI SEU RECTI (tenesmus + alvus, i, f. trbuh, zeludac + rectus,-a,-um.
ravan + seu – ili); tenesmus u trbuhu ili rectumu.
-
TENESMUS; naprezanje, pogotovo neefektno i bolno naprezanje prilikom
urinacije i defekacije. Rectal t., bolno dugotrajno naprezanje tijekom
defecatie. Vesical t., bolno, dugotrajno naprezanje tijekom urinatie.
-
TENIA, pl. i gen. teniae; NA alternativa za taenia (pogledaj).
-
TERAPIJA; vidi therapy.
-
TETANIJA; vidi tetany.
-
TETANUS (gr. tetanos – stegnuti); 1. akutna, cesto fatalna, infektivna
bolest uzrokovana anaerobnim, sporeformnim bacillusom Clostridium tetani.
Infekt mahom ulazi kroz ubodne rane, ali koristi i sva druga ulazna vrata
(pupak neonatanta, cutan(eous)i ulcer, postpartum uterus...). Klinicka
manifestacija tetanusa je tetanospasm koji nastaje zbog tetanospasmina,
neurotixina kojeg oslobadjaju germinativne spore C. tetani. Generalizirani
tetanus je obiljezen tetanicnim muscularnim contraciti(on)ama i hyperreflexi(a)om,
trismusom, glottalni spasm, generaliziranim mišicnim spasmom, opsthotonusom,
respirator(y)nim spasmom, i finalno parlys(is)om. Lokalizirani tetenus
je blag i izaziva treperenje i grc mišica neposredno uz ranu; moze se razviti
u generalizirani tetanus. 2. fiziološki tetanus; stanje sustavne
mišicne kontrakcije bez razdoblja relaxati(on)e, uzrokovano repetitivnim
podrazajima vlakana motornog debla s tako velikom frekvencijom da
ih mišici ne mogu razlikovati (nema opuštanja mišica).
-
TETANY; hiperekscitacija zivaca i mišica uzrokovana padom koncentracije
ekstracelularnog ioniziranog kalcija. To moze biti povezano s parathyroidnom
hipofunkcijom, deficitom vitamina D, alkalozom ili moze biti
rezultat ingestije alkalnih soli. Karakterizirana je sa carpopedalnim
spasmom, mišicnim trzanjem i grcenjem, laryngospasmom s inpiratornim stridorom,
hyperreflexiaom, te stereotipnim kretnjama.
-
THERAPY (gr. therapeia – lijecenje bolesnika); tretiranje bolesnika; therapeutic-ima.
-
TORTICOLIS (lat. tortus – svijanje, ljuljanje + collum – vrat); kontrahirano
stanje cervikalnog mišicja koje uzrokuje svijanje vrata i neprirodnu poziciju
glave.
-
TRACTUS CORTICOSPINALIS ANTERIOR (NA); prednji corticospinalni tract;
grupa zivcanih vlakana u prednjem funiculusu (funiculus, i, m. uzica, konopac)
ledjne mozdine; izvire iz cerebralnog cortexa.
-
TRACTUS CORTICOSPINALIS LATERALIS; isto kao i t.c.anterior, ali lateralno.
-
TRACTUS CORTICOSPINALIS VENTRALIS; isto kao i t.c.anterior, ali druga pozicija.
-
TRACTUS PIRAMIDALIS; vidi tractus pyramidalis (lat. pyramis, idis, f. piramida).
-
TRACTUS PYRAMIDALIS ANTERIOR, tractus corticospinalis anterior.
-
TRACTUS PYRAMIDALIS LATERALIS, tractus corticospinalis lateralis.
-
TRACTUS PYRAMIDALIS VENTRALIS, tractus corticospinalis ventralis.
-
TRACTUS RUBROSPINALIS (NA); rubrospinalni tract, grupa zivcanih vlakana
u lateralnom funiculusu (funiculus, i, m. uzica, konopac) ledjne mozdine,
izlazi iz velikih stanica crvenog nucleusa (red nucleus, nucleus rubra)
u mesoencephalonu. Zove se i Monakow-ov snop.
-
TRACTUS TECTOSPINALIS; tectospinalni tract; grupa zivcanih vlakana, mahom
krizanih, koji izviru iz cranialnog colliculusa i idu descedentno
ka vratnoj mozdini gdje leze u ventralnom funiculu. Vazan je za opticku
kontrolu i regulaciju pokreta.
-
TRACTUS VESTIBULOSPINALIS (NA); vestibulospinalni tract; grupa zivcanih
vlakana (nerve fibers) koja izlazi iz lateralnog vestibularnog nucleusa
i ide caudalno bez krizanja, uglavnom u ventralni dio lateralnog funiculusa,
kroz vecinu nivoa ledjne mozdine; neka vlakna caudalnog spinalnog segmenta
leze
u ventralnom funiculusu. Više no jedan takav tract postoji u nekih vrsta
domacih zivotinja, ukljucujuci i covjeka.
-
TREPANATION – TREPHINATION (lat. trepanatio); operacija trephiniranja.
-
TREPHINE (lat. trephina); 1. pila za odmicanje (piljenje) cirkularnog diska
kosti, uglavnom lubanje. 2. instrument za odvajanje cirkularnog dijela
cornee, kao kod transplantacije corneae. 3. operacija sa trephinom.
-
TRIACYLGLYCEROL LIPASE; enzim iz klase hidrolaza koji cijepa vanjsku masno-kiselinsku
grupu iz triglicerida prilikom probave. Individualna imena su dodijeljena
prema tkivu u kojem se nalazi (hepatic, lingual, pancreatic, acid lipase).
-
TRICEPS SURAE REFLEX (lat. sura, -ae, f. list noge); plantarna flex(on)ia
noge uzrokovana kontrakcijom m. triceps surae. Podrazaj je udarac u Achilles
tendon (Ahilova tetiva). Zove se i refleks Ahilove tetive.
-
TRICHOMONAS (gr tricho – vlas, kosa + monas – jedinaka); rod parazitskih
protozoarnih trepetiljkaša (flagellata) iz interstinalnog i genitourinarynog
trakta . Imaju 3-5 flagella i pelta, axostyle i undul(ating)irajucu membran(e)u
(treptavu membranu).
-
TRIPSIN; proteoliticki enzim kojeg luci gušteraca; luci se u tanko crijevo
i razgradjuje proteine na Arg- i Lys- vezama. Inhibiraju ga diizopropilfluorofosfat,
te mnogi drugi sintetski i prirodni inhibitori.
-
TRISMUS (gr. trismos – koji škripi, škripanje); motorne poremetnje n. trigeminusa
(trigeminalnog nerva); narocito spasm zvacnog mišicja (masticatory muscles)
s problemima u otvaranju usta; karakteristican rani symptom tetanusa.
-
TROAKAR; vidi trocar.
-
TROCAR (fr. trios quarts tri cetvrt); oštri instrument opremljen sa cannulom,
koji se koristi za punctiu zida abdomena i ispuštanje fluida.
-
TUBER CALCANEI; lat. calcar, aris, n. mamuza.
-
TUBER, ERIS, n. grba, kvrga, otok.
-
TUBERCULE; mala, okrugla, granulomatozna lesia uzrokovana infekcijom s
Mycobacterium tuberculosis. To je karakteristicna lesia za tuberculosu:
sastoji se od prozirne sivkaste mase koja je nastala kolekcijom modificiranih
makrofaga, ostataka epithelnih stanica, okruzenih s mononuklearnim stanicama,
uglavnom lynphocytima, i, ponekad, multinuklearnim stanicama (Langhansovim
gigantskim stanicama i/ili stanice tipa stranog tijela.).
-
TUBERCULOSIS; infektivna bolest covjeka i zivotinja koju uzrokuju species
Mycobacterium. Karakterizirana je formiranjem tuberkula i caseone (sirolike)
necrose u tkivu. Glavni uzrocnici su M. tuberculosis i M. bovis. Više ili
manje slicne bolesti tvore i druge Mycobacterie. Tuberculosa varira u simptomima
i ima tendenciju razviti se u kronicnu (chronic) bolest. Moze biti zahvacen
svaki organ, no pluca su glavno sjedište i ulazna vrata kroz koja se infekcija
širi po organimu.
-
TUS - TUSSIS (lat. tussis, is, f. kašalj) kašalj.
-
U
-
ULCER (lat. ulcus, gr. helkosis); lokalni defekt ili izdubljenje površine
organa ili tkiva koje je uzrokovano ljuštenjem upaljenog nekroticnog tkiva.
Decubitus u., decubital ulcer; ulcer uzrokovan prolongiranim pritiskom
na dijelove tijela pacijenta zbog dugog lezanja. Zove se i decubitus.
-
ULCUS; vidi ulcer.
-
URINALYSIS; fizicka, kemijska ili mikroskopska analiza ili pretrazivanje
urina.
-
V
-
VENTRAL-no; (lat venter, tris, m. trbuh); koji je u smijeru trbuha.
-
VERMIFORM (lat. vermiformis, od vermis – crv + forma – oblok); oblika poput
crva.
-
VERTIGO (lat. vetrigo); iluzorni osjet da se okolina ili samo tijelo vrti;
moze biti uzrokovano problemima s unutarnjim uhom, ili problemima u vestiblarnom
centru ili poremecenim vezama u CNS-u. Termin se, greškom, katkad
koristi i za ostale vrste vrtoglavice (eng. dizzness).
-
VESICA, pl. vesicae (lat vesicula, mjehur); membranousni mjehur ili
spremište za sekreciju; (NA) opci (generalni) termin za takvu strukturu;
zove se i mjehur (bladder)
-
VESICULA, pl. vesiculae (lat. dim. od vesica); vesicle; mali mjehuric
ili vreca koja sadrzi liquid; koristi se kao opci termin u anatomskoj nomenklaturi.
-
VICARIOUS (lat. vicarius, a, um, zamjenicki); koji se zbiva na drugom,
abnormal-nom, mjestu ili u drugom vremenu; poput vicarious menstruation.
-
VIKARIRAJUCE DISANJE (lat. vicarius, –a, -um, zamjenicki); disanje koje
se javlja kada zdravi dio pluca pojacano radi u cilju kompenzacije manjkavosti
bolesnih dijelova pluca.
-
VITILAGO; uglavnom progresivna, kronicna anomalija koze koja se manifestira
depigmentiranim tockama koje mogu biti okruzene hiperpigmentiranim
rubom. Povezano je s dominantnom nasljednom predispozicijom, a smatrano
je da su u etiologiju upleteni autoimuni mehanizmi.
-
VITIUM CORDIS (lat. vitium, ii, m. mana, greška + cor, cordis, n. srce)
greška na srcu; srcana mana. Plural (nominativ) je vitia cordis.
-
VOLVULUS (lat. volvere, zaplesti, omotati okolo); obstrukcija crijeva uzrokovana
zapetljajem crijeva.
-
VOMIT (lat. vomitus, us, m. ili vomito, onis, f. bljuvanje); izbacivanje
hrane iz zeluca u usta; tvar izbacena iz zeluca u usta. Sinonim je emesis.
-
VOMITURITION; ponavljani neuspješni pokušaji povracanja.
W
-
X
-
XIPHOID (gr. xiphoid sablja, mac); oblika poput maca, xiphoid process (procesus
xiphoideus –NA), xiphoidni izdanak, xiphoidna hrskavica.
-
Z
-
ZUCNE KISELINE (bile acids) su steroidne karboksilne kiseline derivirane
iz kolesterola. Primarne zucne kiseline se formiraju u jetri i konjugacijom
s glycinom ili taurinom tvore zucne soli. Te soli se izlucuju sa zuci i
pomazu digestiju masti. Sekundarne zucne kiseline se formiraju od primarnih
djelovanjem crijevnih bakterija. Vecina zucnih kiselina se reabsorbira
i vraca u jetru enterohepatickom cirkulacijom. U jetri se opet rekonjugiraju
i izlucuju putem zuci.
-
ZUTO-CRVENA ATROFIJA JETRE - HEALED YELLOW ATROPHY – MACRONODULAR CIRRHOSIS;
ciroza jetre koja slijedi subakutnu hepaticku nekrozu uzrokovanu
toksinima ili virusima (viralni hepatitis) . Retikularna gradja normalnog
lobula kolabira i moze biti zamjenjena širokim vezama fibroznog tkiva
koje odvajaju regenerirane module razlicitih velicina.
Stranicu izradio i uredio Vjekoslav Hlede
Svi koji se zele prikljuciti ovom ili slicnom projektu neka se jave
uredniku na vhlede@vef.hr